Književnici ne odlaze 'u mirovinu' na određeni datum. Pišu dok mogu, dok imaju energije, dok imaju publiku ili potrebu stvarati. Za autore koji su čitave karijere proveli izvan stalnog radnog odnosa - što je u književnom sektoru pravilo, a ne iznimka - mirovinski staž gotovo je uvijek nedostatan, a mirovine, čak i kad ih je moguće ostvariti, toliko su niske da ne omogućuju dostojanstven život.

Iza mnogo toga što oblikuje našu svakodnevicu stoji neki autor (ili više njih), no ljudi često misle da mogu npr. 'bez umjetnosti' ili srodnih oblika kreativnosti, iako su u praksi stalno okruženi njima - glazbom, filmom, dizajnom, književnošću, digitalnim sadržajem... No, jeste li se ikada zapitali kako autori stvaraju, ili još bolje kako stvaraoci žive od svog kreativnog rada?