Roman podsjeća na igru lutkama, u kojoj zaigrano dijete izgovara neke riječi umjesto svojih nepokretnih žrtava koje nemaju izbora, nego se nošene vanjskom silom moraju pokoravati, i raditi protiv svoje volje. Tu se radi o obliku nasilja nad likovima, koji se u jednom trenu mrze, u drugom vole, u jednom su dugogodišnje žrtve, u drugom zbacuju traume sa sebe kao mrvice s odjeće nakon večere. Sve je to...