Ivan Berislav Vodopija finim rječnikom i profinjenim slogom ljepoduha raspreda priču o sebi, čovjeku koji je živio za knjige i od knjiga. Ali ne samo o sebi, shvaćajući vlastitu osobnost metonimijom kulturne atmosfere koja je na putu da potpuno iskopni ili je već iskopnjela. Vodio je on knjižare kakvih više nema, antikvarijate kojih je sve manje, sabirališta duha našemu dobu sve manje potrebna. Stoga...

U Hrvatskoj postoji, nazovimo to uvjetno 'anarhistička scena', to jest postoje autori koji mogu i trebaju pisati o raznim anarhističkim temama jer su velik dio svojeg bavljenja znanošću povezali s pojmom anarhizma kao društvene doktrine, uklopili ga u svoj znanstveni curiculum i rad. I to je scena koju ja želim potaknuti, promovirati.