Književnici ne odlaze 'u mirovinu' na određeni datum. Pišu dok mogu, dok imaju energije, dok imaju publiku ili potrebu stvarati. Za autore koji su čitave karijere proveli izvan stalnog radnog odnosa - što je u književnom sektoru pravilo, a ne iznimka - mirovinski staž gotovo je uvijek nedostatan, a mirovine, čak i kad ih je moguće ostvariti, toliko su niske da ne omogućuju dostojanstven život.