Stefan Hertmans : Slikar i rat

Stefan Hertmans: Slikar i rat

Slikar i rat Hertmans Stefan

"Slikar i rat" flamanskoga autora Stefana Hertmansa, prošlogodišnjeg gosta Festivala svjetske književnosti u Zagrebu, vrlo je upečatljiv i dojmljiv roman u kojemu na osnovu njegovih dnevničkih bilješki autor rekonstruira životnu putanju svoga djeda, slikara Urbaina Martiena (1891.-1981.). Hertmans detaljno i sugestivno izlaže različitim događajima i nesrećama obilježen život fokusirajući se na najvažnije sastavnice djedove egzistencije – siromaštvo (zbog čega je od svoje trinaeste godine morao raditi u ljevaonici željeza), sudjelovanje u Prvome svjetskome ratu (gdje je bio čak četiri puta ranjavan), ljubav prema supruzi (koja umire mlada od španjolske gripe) a nakon čije smrti se ženi s njezinom sestrom (s kojom nikad nije razvio željenu dozu bliskosti i ljubavi) te opsesivna posvećenost slikarstvu.

Prvi dio ovoga trodijelno strukturiranoga romana posvećen je vremenu prije Prvoga svjetskoga rata. Tu Hertmans vrlo pomnjivo rekonstruira predratno razdoblje te djedovim sjećanjima i dojmovima suprotstavlja  vlastita razmišljanja bazirana na zapisima povjesničara iz brojnih o tome vremenu pročitanih knjiga, ali piše i iz rakursa svjedoka onoga što u današnjici prepoznaje da je ostalo iz toga doba. Vrlo upečatljivima nadaju se djedovi opisi socijalnih nemira koji su ratu prethodili, kao i nehumanih uvjeta rada u tvornicama gdje je i on od svoje trinaeste godine bio primoran raditi. No vrhunac tog dijela rukopisa svakako je u naturalističkom, uznemirujućem, brutalno autentičnom opisu tvornice želatine, s hrpama životinjskih trupala koje se melju u sirovinu za preradu, a kao anticipacija deskripcije krvavih ratnih armagedonskih događaja u sljedećem dijelu romana, gdje Hertmans donosi opise djedovih iskustava iz rovova, u kojima su vojnici živjeli primitivnije od špiljskih ljudi, mokreći u gaće da se bar nakratko ugriju, neprestano gladni, pothlađeni, mokri, nasmrt premoreni i okruženi blatom, ali i vlastitim izmetom koji se gomilao u rovu, iz dana se u dan pretvarajući u neke druge ljude koji su spremni na sve od čega su do jučer zazirali i što im se dotad činilo nezamislivim.

Prizori krava rasporenih utroba, konja čije noge poput kolaca strše iz rovova, mrtvih vojnika raznesenih lica, raskomadanih torza i eksplozijama otkinutih udova, zvukovi ječećih jauka i stravičnih urlikanja ranjenih u tami, unakaženih komada ljudskog tijela na mjestu gdje je čas prije mlad čovjek pušio i opušteno razgovarao u rovu, slike vrana što pobjedonosno kljucaju meso mrtvih vojnika razvlačeći im crijeva duž blatnih ravnica, štakora što jurcaju po rovovima, trče po licima pozaspalih vojnika i glođu sve što stignu „a jednog kad ubiješ umjesto njega dođe pet novih“, što se isto moglo reći i za neprijateljske vojnike, spadaju među najuvjerljivije opise ratnih strahota ikad napisane, a koje Hertmans nadopunjuje i apostrofiranjem međunacionalnih sukoba u Belgiji uslijed kojih su frankofoni oficiri ponižavali flamanske vojnike, bez obzira što su se borili na istoj strani.

Unukovo prvo lice jednine iz prvoga dijela romana u drugome zamijenjuje djedova Ich-forma u obliku memoarskog teksta, dok u trećem dijelu autor kombinira ta dva diskursa pripovjedajući o poratnome dobu te vrlo emocionalno rekreirajući djedovu ljubav prema supruzi koja umire mlada, te njegovu strastvenu posvećenost slikarstvu. A knjiga koja se u velikoj mjeri bavi i slikarstvom logično i očekivano prepuna je literarnih slika, dojmljivo dočaranih pejzaža ostvarenih poetiziranom nabrajalačkom tehnikom kojom pred očima čitatelja autor kreira prizore iznimne uvjerljivosti, poput svojevrsnih predložaka za kakva slikara da ih iz literature, iz svijeta riječi, prenese u svijet oblika, boja i linija.

Te brojne slike najveću važnost imaju u opisu piščeva  posjeta mjestima gdje mu se djed borio u Velikome ratu, jer Hertmans kontrastiranjem tih idiličnih predjela onima nakon što su bombardiranjem pretvorena u ruševine i blato, stvara dojam rajske klopke u kojoj se spajaju život i smrt kroz motive prirode i zemlje. I prizori biciklista kao najčešćih posjetitelja tih predjela u funkciji su jukstapozicije – sport kao ultimativno slavljenje vitalnosti i života na prizorištu nekadašnje pogibije stotina mladih ljudi.

Autor ne propušta ironično primjetiti i iznimnu plodnost te zemlje i bogatstvo tamošnje vegetacije, kao razlog toga navodeći neobično gnojivo zvano čovjek, „materijal koji je dobar za biotop i lako se pretvori u humus“. I upravo u toj kontradiktornosti, u činjenici da je tako nestvarno tiho, benigno, zabačeno mjesto u prirodi moglo postati scenografijom nezamislivih ratnih strahota i poprište gubitka tisuća života, a što današnjem posjetitelju tog mjesta tamo ništa ne sugerira, apsolutna je potvrda apsurdnosti rata kao takvog. Iz današnje prespektive ijedan nasilno  izgubljen život, a kamoli milijuni poginulih kroz povijest na sličnim ravnicama i šumarcima, uzalud je protraćen, besmisleno izgubljen i ničime, niti jednu od svih tih silnih milijuna smrti nije moguće opravdati, implicitna je antiratna poruka te dionice Hertmansova sjajnoga romana.

Mozaičnim strukturiranjem rukopisa nadograđenog fotografijama Stefan Hertmans stvorio je sebaldovski romaneskni kolaž u kojemu se susreću sadašnjost i prošlost, dokumentarizam i literarnost, naturalizam i liričnost, grubost i mekoća, ljubav i smrt. Autentične djedove zapise nadopunio je svojim promišljanjima o prošlosti i ljudima bez kojih ni njega ne bi bilo, a suprotstavljajući vlastite ateističke stavove onima svoga duboko religioznoga djeda obogatio je i svoju osobnost, prepoznavši predrasude na kojima je temeljio određena razmišljanja o prošlosti te ukazavši na razmjere urušenih vrijednosti današnjega društva.

Slikar i rat iznimno je dojmljiv roman s vrlo uvjerljivo dočaranim strahotama ratnog stradanja nadograđenim lucidnim esejističkim pasažima i meditacijama o umjetnosti i slikarstvu, ali i knjiga o ljubavi, smrti, osjećaju pripadnosti i dužnosti, te usmjerenosti idealima pravde, istine, ustrajnosti, marljivosti i nadasve, solidarnosti i posvećenosti svojim bližnjima i uopće drugim ljudima.
 

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Stefan Hertmans

Slikar i rat

• Prijevod: Romana Perečinec
• Fraktura 08/2016.
• 320 str., tvrdi uvez s ovitkom
• ISBN 9789532667943

Pripovijedajući priču jednoga čovjeka, Stefan Hartmans u romanu "Slikar i rat" na trenutak oživljava sliku njegova vremena, pokazujući nam kako su živjeli, ljubili, sanjali i razmišljali ljudi koji su nas donijeli na svijet. Prepun živopisnih detalja, meditacija o sli­kar­stvu i glazbi, ovaj dijalog mrtvoga slikara i njegova unuka susret je prošlosti koju smo zaboravili i sadašnjosti koju sve manje razumijemo.