Uzeir Husković : Priča s nakladničke strane
Nenad Bartolčić: Kada je osnovana vaša nakladnička kuća, kako su izgledali ti počeci i koji je bio vaš prvi objavljeni naslov?
Uzeir Husković: Hena com se nakladništvom počela baviti 1996. godine. Počeci su bili puno drugačiji i jednostavniji nego danas, a prvi objavljeni naslov bio je “Mrtvacima ulaz zabranjen” Nenada Brixyja.
Koji bi bio vaš osnovni nakladnički profil? Da li se po nečemu razlikujete od nekih drugih nakladnika?
Nemamo posebno naglašen profil zato što mislimo da treba izdavati dobru i zanimljivu knjigu uz to i autorski potvrđenu. Točno je da naslovi beletristike prevladavaju u našem ukupnom izdavačkom programu i da smo na tom dijelu programa objavili važne domaće suvremene pisce, čije su knjige jako prihvaćene i čitane. Objavili smo i veći broj naslova koji pripadaju u sam vrh svjetske proze.
Na koji način odabirete naslove, koji su vam «izvori» ili «doušnici»?
Izvori su raznoliki i danas kada je komunikacija tehnološki usavršena može se imati pregled svjetskog izdavaštva vrlo jednostavno. Od svega ponuđenog biramo ono što mislimo da je primjereno već utvrđenom izdavačkom programu Hena com-a, pri čemu je kvaliteta teksta jedan je od osnovnih preduvjeta za odabir naslova.
Koja je knjiga do sada bila vaš najveći uspjeh, a koja, ako želite i o tome govoriti, najveće razočaranje/neuspjeh?
Ako mislite na prodavanost i publicitet same knjige onda je zasigurno najveći uspjeh imala knjiga „Što je muškarac bez brkova“ Ante Tomića. Neuspješnih knjiga bilo je prilično ali bih izdvojio knjigu „U potrazi za savršenim jezikom“ Umberta Eca. Ona predstavlja izniman doprinos rekonstrukciji jedne od najvažnijih tema europske kulturne povijesti, posebno je važna i korisna za akademsku elitu i jedinstvena je u Hrvatskoj, no unatoč svega toga ona jako teško pronalazi svoj put do čitatelja.
Ne mislite li da su neke Vaše knjige skupe? Kako formirate prodajnu cijenu?
Naše knjige kao i knjige ostalih nakladnika su svakako skupe, ali su realne u odnosu na kalkulativne parametre. Kada nakladnik formira maloprodajnu cijenu knjige, najgore je to što u nju mora ugraditi 50% za potrebe distribucije bez obzira bila ona vlastita ili ne.
Koji su još faktori bili presudni za npr. visoku cijenu knjige “Povijest ljepote” Umberta Eca, čija je maloprodajna cijena 590 kuna?
Na toj knjizi bilo je puno posla oko grafičke pripreme kao i redakcijskih poslova koji su se obavljali u Hena comu. Na knjizi smo radili četiri mjeseca, osim poslova prijevoda i lekture koji su rađeni izvan tvrtke. Svi poslovi na drugim naslovima bili su stavljeni u drugi plan kako bi na vrijeme završili pripremu “Povijesti ljepote” i poslali je u tisak. Naravno da su to dodatni troškovi jer morate uračunati mjesečne plaće zaposlenih koji su za to vrijeme radili na knjizi. Ugovor je bio vrlo precizan i svako bi eventualno kašnjenje bilo drastično u pogledu dodatnih troškova. Ova knjiga je rađena istodobno na jos 13 svjetskih jezika što je dodatno otežavalo posao voditelju projekta RCS Libri iz Milana.
Koji su glavni problemi s kojima se susreće vaša nakladnička kuća, odnosno koji su po vašem mišljenju temeljni problemi struke, i koja su moguća rješenja problema?
Problemi naše nakladničke kuće su vjerojatno jednaki problemima ostalih nakladnika. Najveći problem predstavlja, kako povećati tiskanu nakladu knjige da bi se smanjila visoka maloprodajna cijena knjige. To je ujedno i jedini način za riješavanje tog temeljnog problema hrvatskog nakladništva. Temeljni problem struke je svakako i loša distribucija i uvjeti pod kojima ona funkcionira. Pogledajte kako novinski izdavači imaju samostalnu i potpuno funkcionalnu distribucijsku mrežu. Ako imam točnu informaciju, oni raspolažu oko 9000 prodajnih mjesta, znate što to znači. Druga važna stvar je da rabat koji odobravaju na prodani primjerak je 3-4 puta manji od rabata koji mi moramo izdvojiti jednom prodajnom mjestu npr. knjižari. Sve to daje idealne uvjete da riješite probleme male naklade i visoke cijene knjige.
Koliko vas je pogodilo ovogodišnji ulazak na tržište tzv. novinskih izdavača koji su jeftinom knjigom distribuiranom preko novinskih kioska preplavili tržište? Kako ocjenjujete tu novonastalu situaciju?
Ulaskom novinskih izdavača na tržište knjige i prodaja putem kioska vezana uz novine znatno je umanjila prodaju naših izdanja, pogotovu beletristike u knjižarskoj mreži širom Hrvatske. Nadam se da će novonastala situacija potaknuti sve odgovarajuće institucije koje skrbe i brinu za knjigu da se konačno donese Zakon o knjizi te napravi red na tržištu.
Kako ocjenjujete organiziranost nakladnika i knjižara u Hrvatskoj?
Nakladnici su puno bolje organizirani od knjižara. Knjižare moraju stvoriti osnovne preduvjete, koje čini mi se nemaju, kako bi se uspješno bavili ovim poslom. One bi morale osigurati vlastiti obrtni kapital za redovitu nabavu knjiga, one ne mogu očekivati da ih izdavači financiraju, obzirom da su predhodno potrošili novčana sredstva za izdavanje knjige. Ali bih napomenuo da se i neki nakladnici nekorektno ponašaju na tržištu u cilju preuzimanja dijela tržišta koji prirodno pripada knjižari, što je u mnogome doprinijelo slabom poslovanju pa čak i zatvaranju istih.
Koji su, dakle, po vama glavni uzroci nepravovremenog plaćanja knjižara nakladnicima za prodane knjige?
Kriva je predpostavka mnogih knjižara da im pripada cijeli iznos od prodane knjige. Nabavna vrijednost robe nikada se ne smije trošiti za vlastite potrebe, ona se mora rezervirati za pravovremeno plaćanje dobavljaču. Dakle, nepravovremenog plaćanja je ključni problem.
Što mislite o Interliberu i koji je razlog vašeg nesudjelovanja na njemu prošle godine?
Interliber po mom mišljenju, već niz godina, ne zadovoljava očekivanja i ne stvara rezultate koje bi trebao stvoriti ukupnoj nakladničkoj djelatnosti u Hrvatskoj. Udruga nakladnika i knjižara je ponajviše zakazala u stvaranju osnovnih kriterija po kojima bi Interliber trebao funkcionirati. Nedopustivo je da istodobno imate nakladnike izlagače i distributere izlagače. Distributer bi trebao biti izlagač samo uz suglasnost i dopuštenje onih nakladnika čije knjige izlaže. Interliber bi, po uzoru na druge važne sajmove u svijetu, morao biti sajam nakladnika i njihovih najnovijih izdanja. Postoji još niz nepravilnosti koje ćemo nadam se u skoroj budućnosti morati pažljivo i sistematski razmotriti, naravno ako većina nakladnika bude za to. Osim toga, nastup na Interliberu je financijski neisplativ a mislim da je u ovakvim okvirima i marketinški neučinkovit. To su i najvažniji razlozi našeg nenastupanja na ovogodišnjem Interliberu.