Zoran Ferić : Na osami blizu mora

Ah, što reći o ljetovanju koje, odmah po silasku s trajekta, već pri prvom dolasku na plažu, započinje ponudom jedre, sredovječne Slovakinje, da kremom za sunčanje namaže vaše mlado tijelo: tu još pubertetsku trupinu, izmučenu cjelogodišnjim kontinentalnim masturbacijama.

Na osami blizu mora Ferić Zoran

Eto, baš tako započinje Ferićev roman „Na osami blizu mora“: ravno s trajekta Jablanac – Rab, pa u klasičnu infantilnu fantaziju. Ferićev momak udahnuo je otočni miris „ružmarina, nafte i ovčjeg izmeta“, stupio na žarko sunce, „svjetlo koje vrišti, kao i djeca u vodi“, osjetio „slobodu koja je pomalo i smrt“ – i bum – naletio na sredovječnu metresu, spremnu ispuniti njegovu fantaziju iz dugih, zagrebačkih, zimskih noći.

Četvrti Ferićev roman, sastavljen od devet priča, kritika je proglasila možda i najzrelijim do sada. Roman se pojavljivao u izborima najboljih knjiga godine, nadmašivši u nekim medijima prošlogodišnje proze i Perišića i Jergovića (dakako, teorije zavjere pritom nisu isključene)… I onda se već na drugoj stranici pojavi ta Slovakinja! U novinskim intervjuima Ferić je spominjao tragikomične ispovijedi „galebara“ koje su krajem osamdesetih izlazile u „Erotici“. Njegov roman o fenomenu galebarenja kao da počinje u tom mitomanskom, fantazijskom ključu. Uopće, i u pričama koje slijede Ferić se ne libi klišeja, predrasuda, stereotipa. Dapače, u najboljim pričama oni predstavljaju narativna polazišta. No to je tek prvi korak. U izvanrednoj, naslovnoj prvoj priči ponuda za mazanje kremom za sunčanje brzo će dobiti pomaknute, karikaturalne, mračne, i onostrane tonove – da bi na kraju infantilna fantazija o ljetnom seksu sa starijom strankinjom završila kao traumatično snoviđenje u stilu Davida Lyncha.

Druga priča, „BMW metalik zlatni“, jednako je dobra. Ferić ovoga puta kreće s predrasudom o potentnim domorocima i impotentnim strancima. Lokalni momak druži se s mladom Njemicom. Ona je došla s prijateljicom, a na otoku se pridružila većem društvu iz Njemačke, među kojem je i mladić u kolicima. Posrijedi je klasična predrasuda galebarskog fenomena. Strankinje vole naše mladiće zato jer su njihovi muškarci impotentni. Ferićeva dihotomija zdravog lokalnog mladića i njegovog konkurenta, stranca u kolicima, naizgled reproducira tu predrasudu.

Fenomen galebarstva podrazumijevao je seksizam, mizoginiju, i reproduciranje patrijarhalnih odnosa.

No u trenutku kada postavi tu dihotomiju Ferić je i napušta. Ako je i invalid, Nijemac nije impotentan. Udo ne može sam do šatora, ali može jebati; jedino je „čudno što ga u šator nosi upravo djevojka koju će jebati“. Ferić i nadalje razlaže poznate predrasude, stereotipe i klišeje. Kao što sugerira naslovni auto, odnos lokalnog momka i zapadne strankinje određen je i odnosom moći. Više jebe „impotentni“ Udo nego naš „potentni“ galeb; i više Njemica „voza“ našeg momka nego on nju. Fenomenologija je jasno postavljena: Njemica je ta koja je došla na siromašni Jadran kupiti seks od lokalnog Drugog (kao što se danas odlazi kupovati seks na Tajland ili Keniji) i ona odlučuje kakav seks želi i koliko seksa želi. No ni tu Ferić ne staje, već i situaciju odnosa moći još jednom zakreće.

Svojim BMW-om kao simbolom odnosa moći, svojom kontrolom seksualne razmjene, Njemica napadno dovodi u pitanje poziciju galebara kao onih „koji jebu“, njihovu patrijarhalnu dominantnost. Lokalni muškarci takav otklon od uspostavljene norme ne mogu dozvoliti; kao što ne mogu niti dozvoliti postojanje galebara koji ne jebe, tog nevoljkog jebača koji ugrožava koncept potentne i patrijarhalne muškosti. Ferićev nastavak priče je koliko iznenađujuć toliko i logičan: Njemica doživljava nesreću zbog prerezane osovine na BMW-u. Očito, netko joj prijeti zbog dovođenja u pitanje postojećeg društvenog konstrukta. Ona to tako i shvaća, pa na kraju plaća seksom kako bi s otoka mogla otići…
  
Možda smo i previše toga prepričali. No jasno je, iako kreću od klišeja Ferićeve priče su vrlo slojevite i kompleksne. Izraženo jednostavnom formulom; klišeji se dekonstruiraju, a ljetne avanture u pravilu zadobivaju obrise noćnih mora u stilu Davida Lyncha. Ništa manje od Ferića nismo ni očekivali. Rab je njegov otok, galebarstvo je njegova tema. Dapače, Ferić se ne drži dugo niti inicijalne formule iz prvih priča. Koncipiran kao roman o šest muških likova i dva ženska „Na osami blizu mora“ pokriva širok prostor i rodnom, i u geografskom, i u vremenskom smislu. Posebice je zanimljiv ovaj potonji segment.

Fenomen galebarstva podrazumijevao je seksizam, mizoginiju, i reproduciranje patrijarhalnih odnosa. Žena je bila rodni Drugi, klasni Drugi, socijalni Drugi (u slučaju kad je posrijedi domorotkinja: majka, sestra ili lokalna cura). Pa se postavlja pitanje kakav je to imalo utjecaj na odnos galebara prema ženama kada bi zašli u srednje godine, oženili se, stvorili vlastite obitelji. Odnosno, kakve je posljedice ljetni seksizam ostavio na lokalne cure? Ferić hrabro ulazi i u ta pitanja, prateći svoje junake sve do današnjih dana, za neke i njihovih posljednjih.
   
Indikativne su u tom smislu priče Lene/Jelene i njenog momka Gavrana. U ono zlatno doba seksualnih ljeta Gavran je kad bi došla sezona ostavljao svoju Lenu kako bi mogao opsluživati strankinje. Trideset godina kasnije Jelena će voditi dvostruki život, s jedne strane naizgled poslovne i obiteljske žene, a zapravo prevarantice koja jednako laže i svojim žrtvama i svojoj obitelji. Gavran će pak umrijeti od raka (tipična Ferićevska kaštiga), a na sprovodu njegov će leš biti greškom zamijenjen s lešom neke stare babe. U prvom slučaju ljetno galebarstvo ostavilo je duboke psihološke i identitetske traume; u drugom kazna za galebarstvo je na karmičkoj instanci…
   
Sve u svemu, odlično Ferić plete svoju priču. Roman nije posve ujednačen; niti posve očišćen od raznih faktografskih grešaka (što je prvenstveno problem redakcijske podrške). Neke su priče bolje neke slabije. Općenito, prve priče čine se uspjelijima od onih s kraja: no to je možda i stoga što je lakše pisati o fenomenu galebarstva kakav je bio sedamdesetih godina, nego li o njegovim psihološkim i socijalnim posljedicama na lokalne muškarce i lokalne cure. Ako kod prvoga postoji određen korpus predrasuda, stereotipa, mitomanije, ovo drugo je potpuno neistraženo područje u kojem ne postoje ni polazišni klišeji.
  
No Ferića to nije uplašilo. „Na osami blizu mora“ je po svojim gabaritima potpuni roman o galebarstvu. On dakako ne daje sve odgovore – niti je to moguće – ali zato pokriva fenomen galebarstva u sasvim impresivnim rodnim, vremenskim, i dakako literarnim okvirima.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Zoran Ferić

Na osami blizu mora

• V.B.Z. 11/2015.
• 344 str., meki uvez
• ISBN 9789533047522

U romanu "Na osami blizu mora" Ferićev književni dom i ovaj je put otok Rab (ali autor svoje likove slijedi i u Makueniju, Battle Creeku, Krakovu, Grazu, Zagrebu, Rijeci...) na kojem pratimo živote nekoliko lokalnih "galebova" i "malomišćanskih" cura od adolescencije nabrijane hormonima do onih umornih i rezigniranih trenutaka kad već počinjemo sumirati svoje živote.