Ključne riječi - Darija Žilić: 'Pleši, Modesty, pleši'
( ključne riječi iščitala i priredila Olja Savičević Ivančević )
Tijelo
Darija Žilić: Dugo vremena niti feminisitčke toeretičarke nisu znale što bi s tijelom. Tek je Elisabeth Grosz nekako odlučila se njime teorijski pozabaviti. Naime, učili su nas da u kartezijanskoj podjeli duh - tijelo, upravo je duh onaj uzvišeniji, dok je tijelo manje važno, pa i grešno. A upravo nam tijelo, odnosno bivanje u prostoru daje mogućnost da imamo svoj pogled, perspektivu. I u kritici i u poeziji afirmiram tjelesnost, onu dionizijsku, jer zanimljivi su mi prikazi tjelesnosti u suvremenoj literaturi.
Politika i erotika
Prije nekoliko godina napisala sam esej "O grudima, mliječne asocijacije". Grudi su mjesto gdje se dotiču politika i erotika. Sjetimo se samo pokreta bra burning, kada su žene paleći grudnjake željele pokazati kako ne žele diktat nad svojim tijelima i kako se ne žele "sviđati". Davno smo se, u djetinjstvu, dogovarale moje prijateljice i ja da odemo na nogometnu utakmicu s golim poprsjem. Muškarci mogu skinuti svoju potkošulju, a mi, ako to učinimo, odmah kršimo red i mir... Nismo to učinile, ali taj neki protest s golim grudima ostao je kao neka neostvarena želja.
Aktivizam i eskapizam
Putovanje ima i aktivističku i eskapističku komponentu. S jedne strane to je bijeg od svagdana, a s druge je i aktivizam, jer riječ je o prelaženju granica država i kultura. Upravo mi je u tisku knjiga intervjua "Paralelni vrtovi" (Shura publikacije, Opatija) u kojoj se nalaze intervjui sa brojnim piscima, aktivistima i teoretičarima iz regije. Putovala sam po tzv. regiji onda kad to i nije bilo tako popularno kao danas. Posebno mi je bilo zanimljivo susretati se s pripadnicima drugih vjera, pa i s onim radikalnima kao što su npr. vehabije, ili pak voditi duge razgovore s tzv. pokrivenim ženama intelektualkama. Što se tiče poezije, i u njoj je putovanje prisutno kao iskorak, kao nomadstvo ili pak kao čežnja.
Feminizam u poeziji
Odmah sam se sjetila jednog divnog ljetnog popodneva kada smo u Beogradu, u jednom stanu u centru grada, na pjesničkoj radionici koju je vodila moja prijateljica, profesorica, kritičarka i pjesnikinja Dubravka Ðurić, razgovarali o poeziji i feminizmu. Zbornik autopoetičkih radova beogradskih pjesnikinja "Diskurzivna tela poezije" sadrži tekstove o ženskom subjektu u poeziji, u kojima se povezuje se poetsko i teorijsko i to je ključna knjiga koja je utjecala na formiranje mog kritičarskog pisma. Posebno sam sretna što ovaj mjesec će biti u New Yorku objavljena knjiga "A Megaphone: Some Enactments, Some Numbers, and Some Essays about the Continued Usefulness of Crotchless-pants-and-a-machine-gun Feminismedited" (by Juliana Spahr & Stephanie Young), u kojoj se nalaze i autopoetički tekstovi nekih suvremenih hrvatskih pjesnikinja. Inače, povezivanje poezije i feminizma je ključna tema i tog sjajnog književnog projekta.
Muškarac: objekt lirskog obožavanja
Nisu samo muški pisali zanosno o svojim muzama, već su i žene pisale trubadursku liriku u kojoj je muškarac bio objekt lirskog obožavanja. Eto, niti mene to nije mimoišlo. Muškarac kao lirski junak poprima hiperboličke oznake - postaje ljubav života, onaj koji mijenja nečiji život, pokretač, inspiracija itd. Ne volim ironiju niti cinizam, pa je samim time i razumljiva ta romantičarska apoteoza, koja nije odraz naivnosti, već zanosa kojim se pristupa drugom ljudskom biću.
Modesty, superjunakinja
Kada se šezdesetih pojavio strip o Modesty Blaise, bio je to pravi bum, jer dotad su junakinje stripova bile uglavnom objekti. Modesty je superjunakinja, fajterica, avanturistica, ženstvena je, lijepa. Osamdesetih godina, kad sam bila klinka, voljela sam čitati stripove i maštarila sam da ću i ja jednog dana biti pustolovna kao Modesty, i eto, dogodilo se da moja lirska junakinja u knjizi "Pleši, Modesty, pleši" tako nazovem. Moja Modesty je čeznutljiva, zaljubljena, voli prelaziti granice, negirati konvencije, voli se smijati, pjevati, putovati. Ta je knjiga apoteoza slobode i emancipacije.
Kritika
U prošlom desetljeću pisala sam u brojnim časopisima i na Trećem programu Hrvatskog radija kritike o (uglavnom) pjesništvu mlađeg naraštaja. Bio je izazov otkrivati nova imena, umjesto baviti se npr. Držićem ili pak Dragojevićem (što je, smatrala sam, linija manjeg otpora). Budući da sam paralelno čitala feminističku teoriju, nametnulo se da sam se je uži interes bio baviti se pjesništvom suvremenih autorica. Tako mi prije dvije i pol godine objavljena knjiga "Pisati mlijekom" u kojoj se nalaze sabrane kritike u kojima sam "primijenila" feminističko- antropološku metodu. Posebno mi je drago da sam pisala o Mariji Andrijašević, jer nije baš bilo kritičkih tekstova o njenoj odličnoj poeziji.
Ove godine, ako budu odobrena sredstva, bit će mi tiskana i druga knjiga sabranih kritika u Meandru. Vidjet će se da nisam pisala isključivo o autoricama, nego dapače i o knjigama brojnih autorima mlađe i srednje generacije iz Hrvatske i regije. U knjizi "Muza izvan geta", koja je objavljena krajem prošle godine, nalazi se sintetički esej "Poezija kao emancipatorska praksa" u kojem sinkrono povezujem suvremenu poeziju u regiji. Kritičarka Dubravka Ðurić istaknula je kako je to prvi tekst takve tematike.
Pjesnikinje
Američka pjesnikinja Audre Lorde u svojim je briljantnim esejima pisala o poeziji i erotici. Posebno mi je bilo zanimljivo da ističe kako je još kao djevojčica pokušavala misliti kroz pjesme. Naime, vidjela je da drugi ljudi razmišljaju korak po korak, a ne kao ona, u mjehurićima koji dolaze iz kaosa i koji tek moraju biti zauzdani riječima. I moja prijateljica, pjesnikinja Dorta Jagić jednom je pričala kako u djetinjstvu je voljela igrati se riječima, mijenjati značenja itd. Pjesnikinje su posebna bića, zaigrana u mašti, kreaciji. Na žalost, u vremenu u kojem živimo, lijepe duše zapravo su ismijavane i ponižene.
Patrijarhalnost, mizoginija
Nedavno sam u Booksi, na tribini Humanizam i dekadansa koju vodi Irena Lukšić, govorila upravo o mizoginiji. Počela sam s knjigom Simone de Beauvoir "Drugi spol", pa sam nabrojala još niz publicističkih naslova koji su svojevremeno doživjeli osudu. Zastrašujuće je da je u Hrvatskoj objavljena knjiga u kojoj se propagira mizoginija - to je knjiga "Spol i karakter" Otta Weiningera, a o tom slučaju je gnjevno pisala Gordana Bosanac. Bogme, niti Latinica pod nazivom "Gdje je nestala ženstvenost" nije se proslavila subverzivnošću, već je samo potvrdila brojne stereotipe.
Marginalizacija i autsajderstvo
Na facebooku sam kao moto napisala: Sve je bila solo akcija! Dakle, ako si se formirao sam, bez mentora i sponzora, onda niti ne možeš očekivati neku poziciju koja ne bi bila autsajderska. No sad je vrijeme i da se naprave pomaci, da se krene u neke suradnje i projekte.
Glazba
Pjevala sam u školskim zborovima, pa onda i samostalno. Nemam muzičku naobrazbu, ali imam dobar sluh i puno sam slušala vokalni jazz, pa etno glazbu, klasičnu. itd. Želja mi je da ubuduće prilikom nekih pjesničkih nastupa ponovo pjevam neke jazz standarde, za svoj gušt! Ples i glazba za mene su emanacija životne energije.
***
Rođena je 1972. u Zagrebu. Školovala se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest/komparativna književnost). Dugogodišnja voditeljica programa „mama čita" u Multimedijalnom institutu u Zagrebu.
Objavljivala eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu u časopisima, te brojne intervjue ( Zarez, Treća, Kruh i ruže, Balcanis, Feral tribune, Vijenac, Književna Republika, Filozofska istraživanja, Riječi, Nova Istra, Tema, Poezija, e novine, na Kulturpunktu hr., časopis Agon). Stalna suradnica na Trećem programu hrvatskog radija, surađivala na projektu Školske knjige Leksikon hrvatske književnosti- djela.
Prevodi poeziju s engleskog i sa slovenskog jezika. Urednica u časopisu Tema. Voditeljica tribine Dekonstrukcije u Hrvatskom društvu pisaca, kojeg je i članica, te književne tribine u Klubu umjetnika na Sušaku u Rijeci. Pjesme su joj prevođene na talijanski, slovenski i engleski jezik.
Bibliografija knjiga:
- zbirka pjesama "Grudi i jagode" (AGM, 2005.),
- zbirka ogleda o suvremenom pjesništvu "Pisati mlijekom" (Altagama, 2008
- zbirka eseja o suvremenoj prozi "Muza izvan geta" (Biakova, 2010.)
- knjiga poezije "Pleši, Modesty, pleši" (Algoritam, 2010.)
- knjiga intervjua "Paralelni vrtovi" (Shura publikacije, 2010.)