75. Poezija u dvorištu – Aida Bagić & Dinko Kreho

Održava se
12.05.2021. u 20h

Dinko Kreho, Aida Bagić

Pjesnička tribina Poezija u dvorištu po drugi put će se održati „u egzilu“, u Čitaonici i Galeriji VN u Ilici 63, u Zagrebu jer se iz poznatih razloga još ne može vratiti u Cafe u dvorištu. No, makar izmještena, Poezija u dvorištu ide dalje! 

Gosti su ovoga puta Aida Bagić i Dinko Kreho. Zajedničko je za ovo dvoje, pjesnikinju i pjesnika, sudjelovanje na regionalnom nagradnom natječaju za poeziju i prozu festivala „Trgni se! Poezija“ i beogradske nakladničke kuće „Treći Trg“ gdje su oboje nagrađeni, Aida Bagić za rukopis Nizvodno rijekama, a Dinko Kreho za rukopis Simptomi što je potom za oboje rezultiralo i objavom knjiga. 

Tribina će se održati 12. svibnja (srijeda), u 20 sati u Čitaonici i Galeriji VN, Ilica 163, Zagreb, a moći će se pratiti uživo na FB stranici Centar za knjigu.
Zbog ograničenog broja ljudi koji mogu biti fizički prisutni u publici, potrebna je najava na mail: knjiznica.vladimira.nazora@kgz.hr ili na br. telefona: 01/3703-414.
Obavezna je dezinfekcija ruku, nošenje maski, održavanje razmaka kao i ostavljanje osobnih podataka (ime, prezime i broj telefona).

Voditeljica programa: Sanja Baković

***
Ovih dana ptice u niskom letu nadlijeću grad. Jata se 
kao crne čipke razilaze pa skupljaju, ptičji vrtlozi kovitlaju 
nam se nad glavama. Ptice slažu divovsku slagalicu:
malena jata kruže jedna oko drugih, jedno jato klizeći 
ulazi u drugo, u tren prekriju cijelo nebo.

Onda odlete.
Rijeke narastu.
 

***
U zagrebačkim parkovima, sinoć, vodeni topovi
Zalijevaju cvijeće, zelenilo, travu
Sve raste, razlijeva se i svega ima više
Negdje drugdje, vodeni topovi
Zalijevaju ljude
Sve raste, razlijeva se i svega ima više
 

Aida Bagić (Zagreb, 1965) diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts, u Amherstu, SAD. Objavila je zbirke pjesama Ako se zovem Sylvia (Aora, 2007), Tijela su laka meta (Mala zvona, 2014) i Nizvodno, rijekama (Treći trg, 2019) te kratkih proza Znam li ja gdje živim (Zoro, 2012, DPKM, 2019). Pjesme su joj prevedene na njemački, engleski, poljski i slovenski, a nekoliko je uvršteno u Antologiju jutra poezije (2010) i antologiju suvremene europske lezbijske poezije Brez besed ji sledim (ŠKUC, 2015). Sudjelovala je u pokretanju i radu niza feminističkih i mirovnih inicijativa.

Teško je zamisliti poeziju bez crte. Svjesno ili nesvjesno,
bilo da smo je povukli ili zatekli povučenu, po crti se
orijentiramo. Ona razdvaja pjesmu od svijeta i zadržava
svijet pred pjesmom. Svaku stvar dijeli na njeno ime
i vrijeme kad je bila bez imena. Prolazi i kroz jezik, sa
svakojakim učincima: tamo izaziva raskol, ondje uvodi
red. U isti mah može biti spasonosna i upražnjavati
tiraniju. Crta luči naš odnos na ti i ja. Crta po kojoj hodaš
razdvaja te od mrtvih. Ako se crta nigdje ne ukazuje,
štoviše, ako se pitanje crte uopće ne postavlja, vjerojatno
i nisi u pjesmi. 

Dinko Kreho (Sarajevo, 1986) piše poeziju, kratku prozu, esejistiku i književnu kritiku, prevodi s francuskog jezika. Bio je suradnik projekta Alternativna književna tumačenja (AKT), član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez i voditelj tribine Od riječi do riječi u književnom klubu Booksa. Danas piše za portal booksa.hr i tjednik Novosti, a s Centrom za kazalište potlačenih POKAZ bavi se i kazališnom praksom. Objavio je knjige pjesama Ravno sa pokretne trake (2006), Zapažanja o anđelima (2009) i Simptomi (2019), esejističku knjigu Bio sam mladi pisac (2019), u koautorstvu s Darijem Bevandom, radiodramu Bezdrov: zvižduk u noći (2013). Živi u Zagrebu.