Bekim Sejranović : Nigdje, niotkuda
Nigdje, niotkuda
U zbirci «Fasung» (2002) Sejranović tematizira djetinjstvo u Bosni i dislociranost u Norvešku; prvo je fokusirano na nesentimentalne detalje, a drugo uobličava specifičnu poziciju stranca. Ona se nadograđuje u ovom romanu, odlično sublimiranom već i naslovom. Riječ je o prozi koja se žanrovski smješta negdje na presjecištu one koja s vremenske distance tematizira rat, egzil-proze i one u neku ruku autobiografske.
Okvir pripovijedanja stvoren je dolaskom na sprovod koji predstavlja polazište za fragmentarno pripovijedanje u kojem će se pokušati sakupiti rasuti teret što ga sa sobom, gdje god krenuo, sa sobom nosi pripovjedač u prvome licu. Pripovijedajući o djetinjstvu Sejranović sliku sklapa od privatnih detalja, ali i onih koji se tiču društveno-povijesne pozornice na kojoj se ono odvija, pa time dobivamo i sliku života u socijalizmu u Brčkom. Iako ona nije nimalo idilična, nadopunjena je sitnim duhovitostima koje nisu humor u pravom smislu riječi jer je osjećaj koji se nosi iz djetinjstva onaj tjeskobe, straha, nepripadanja.
Druga dionica tematizira boravak u Rijeci i donosi tzv. urbani štih budući da se vremenski poklapa sa zlatnim dobom riječke pank scene. Ta je epizoda prekinuta ratom, koji se u romanu neprestano čita kao svojevrstan podtekst i tada kreće prognanička priča koja završava odlaskom u Norvešku, čime se otvara treća dionica u kojoj glavnu ulogu imaju likovi luzera koje će tamo susresti, kao i dvije «teške» ljubavne priče. Roman nema linearni slijed, priča se u cjelinu sklapa od krhotina, a njihov su okidač putovanja i promjene mjesta boravka.
Sejranovićev je roman tužan i sjetan onoliko koliko su to sudbine ljudi koji ni jedno mjesto na svijetu bez rezerve ne mogu nazvati domom, premrežen brojnim smrtima, osjećajem nesigurnosti i straha. To je snažna i neispolirana tjeskobna slika svijeta u kojem je prošlost ušljiva, sadašnjost šugava, a budućnost crvljiva. Ključne točke svakako su prisilne egzil situacije koje ipak ne dopuštaju pripovjedaču da se preda, već ponovo zagrize život do kraja. Stoga je riječ o proživljenom i unatoč svemu toplom romanu.
***
Bekim Sejranović (Brčko, 1972). U Rijeci završio pomorsku školu i studirao kroatistiku. Od 1993. živi u Oslu gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavenske književnosti. Priredio i preveo Antologiju norveške kratke priče «Veliki pusti krajolik». Autor studije «Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova» i knjige kratkih priča «Fasung». Živi i radi na relaciji Oslo-Hvar.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )