Carmien Michels u Zagrebu predstavlja zbirku priča 'Očevi koji tuguju'
Održava se
08.10.2025. u 19h
08.10.2025. u 19h

Belgijska spisateljica, spoken word pjesnikinja i performerica Carmien Michels u Zagrebu će predstaviti svoju zbirku priča Očevi koji tuguju (Naklada Ljevak, 2025), u srijedu 8. listopada u 19 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5).
Autorica je za ovaj originalan naslov – koji razotkriva krhkost, težinu i ljepotu očinstva – osvojila prestižnu nizozemsku književnu nagradu BNG Bank Literatuurprijs, a nizozemski dnevni list Trouw opisao ga je kao „impresivnu zbirku priča“. Iza naslova krije se šest priča o očevima u složenim, bolnim i bizarnim životnim situacijama. Iz stranice u stranicu svjedočimo majstorski izrežiranim scenama obiteljskih ručkova, bolničkih rastanaka i intimnih razgovora na cesti, u automobilima koji nas vode na nezaboravnu vožnju sjećanjima i obiteljskim alejama. Carmien Michels nemilosrdna je u portretiranju očeva, ali uvijek s dozom humora i gorko-slatke poezije.
Knjigu će predstaviti autorica Carmien Michels, prevoditeljica Svetlana Grubić Samaržija i novinarka Karmela Devčić, koja će ujedno moderirati razgovor.
Carmien Michels diplomirala je dramsku umjetnost na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu. Osvojila je nekoliko važnih nagrada za govornu poeziju, među kojima se ističu prva mjesta na nizozemskom i europskom prvenstvu Poetry Slam. Uz zbirku Očevi koji tuguju objavila je dva romana – Mi smo voda (2013.) i Samo pitaj munju (2015.) – te zbirku poezije Dolazimo izdaleka (2017.).

Očevi koji tuguju
- Prijevod: Svetlana Grubić Samaržija
- Naklada Ljevak 04/2025.
- 264 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789533558899
- Cijena: 22.90 eur
- Kupi knjigu!
U svojoj debitantskoj zbirci priča 'Očevi koji tuguju' Carmien Michels razotkriva krhkost očinstva. I premda Michels zna biti nemilosrdna u prikazivanju očeva, u ovoj zbirci suosjećanje i ljubav izbijaju na površinu. Šest kratkih priča u 'Očevima koji tuguju' može se čitati i kao šest zasebnih kraćih romana: priče su stilski različite, svaka je pisana iz druge perspektive, a povezuje ih naizgled jedino centralni motiv duboke tuge koju osjećaju očevi o čijim životnim okolnostima čitamo u svakoj priči.