Daniel Kehlmann kritički o književnoj nagradi Deutscher Buchpreis
"Englezi imaju Bookera, Španjolci imaju Planetu, Francuzi Prix Goncourt, a Nijemci svoje top-autore nagrađuju Deutscher Buchpreisom, nagradom koju je 2005. godine udruženje njemačkih izdavača i knjižara Börsenverein des Deutschen Buchhandels po prvi put dodijelilo Arnu Geigeru za roman 'Es geht uns gut'." ... tako Booksa počinje vijest o najprestižnijoj njemačkoj književnoj nagradi.
Ukratko, od početnih 161 u sam finiš utrke za nagradu ušlo je šest autora - Dietmar Dath, Sherko Fatah, Iris Hanika, Rolf Lappert, Ingo Schulze i Uwe Teilkamp, koja uz medijsku slavu donosi i 25.000 eura. No, da nepotrebno ne dupliramo posao, opširnije o nagradi i ovogodišnim kandidatima pročitajte na Booksi, a nama se čak zanimljivijom čini reakcija poznatog njemačkog autora Daniela Kehlmanna ("Ja i Kaminski", "Mjerenje svijeta") koji nema riječi pohvale za medijski spektakl u koji se sve više pretvara Deutscher Buchpreis.
U tekstu objavljenom u frankfurtskom FAZ Lesesaal Kehlmann je iznio vrlo negativno mišljenje o Deutscher Buchpreis, ponajviše zbog medijske gungule koja se stvara oko nagrade, što ide u korist prvenstveno trgovaca knjigom, ali zato samoj književnosti ne donosi ništa bitno. Kehlmann ističe da su procjene žirija uvjetovane vanliterarnim mehanizmima jednog korumpiranog sustava i vrlo zamršenih odnosa unutar cehovskih interesnih sfera, i da sve to prati jedna po autore vrlo ponižavajuća procedura.
Kehlmanna smeta da su nominirani autori prisiljeni sudjelovati u medijskom spektaklu dodjele nagrada, pa tako zbog zadovoljenja medijske znatiželje sjede jedan pokraj drugoga pred kamerama kao da su pjevači šlagera u uobičajenim televizijski produkcijama. Štoviše, Kehlmann optužuje organizatore da im je važniji spektakl od dobre literature, i da je sasvim izvjesno da u slučaju ako se pojavi neka sjajna knjiga čiji autor nije spreman gutati antidepresive kako bi fizički otrpio teror pozornice... da taj autor zbog takvog svoga stava nema šanse dobiti nagradu.
Kehlmanna iritira što se s autorima postupa ne kao da su napisali roman nego kao da sudjeluju u utrci na 100 metara. Ali umjetnost nije sport, ističe Kehlmann, natječu se knjige, a ne autori.
Koga će zabljesnuti "dekadentna" svjetla pozornice saznat ćemo 13. listopada, na otvorenju Frankfurtskog sajma knjiga.
***
Daniel Kehlmann rođen je 1975. u Münchenu. Pohađao je isusovački kolegij u Beču te studirao filozofiju i komparativnu književnost. Kao književnik debitirao je 1997. romanom "Beerholms Vorstellung". Piše recenzije i eseje za Süddeutsche Zeitung, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Allgemeine Zeitung i časopis Literaturen. Kao gostujući i izvanredni profesor predaje poetiku u Mainzu, Wiesbadenu i Göttingenu.
Za svoje pripovijetke i romane, koji su prevedeni na dvadesetak jezika, primio je brojne nagrade i priznanja. Međunarodni uspjeh postigao je već romanom "Ja i Kaminski" (2003.) dok je roman "Mjerenje svijeta" (2005.) istovremeno postao bestselerom u nekoliko europskih zemalja. Roman je nagrađen nagradama Candide-Preis der Stadt Minden (2005.), Heimito von Doderer Literaturpreis (2006.), Literaturpreis der Konrad-Adenauer-Stiftung (2006.) i Heinrich-von-Kleist-Preis (2006.).