Etgar Keret : 8% ni od čega
Shira Geffen, izraelska glumica, navodno je podbadala Etgara Kereta, pisca i filmskog redatelja, što nikada o njoj nije napisao priču. Može je se razumjeti. Nije to laka pozicija: biti djevojka, ali ne i inspiracija. Imati pored sebe pjesnika koji pjeva o svemu - o ovome i onome - osim o vama. Čovjek se zbog toga može osjećati zapostavljenim; nedostatnim.
Vjerojatno je nešto slično pomislio i Keret. Ubrzo je napisao „Debeljka", priču od 3-4 stranice. Dakle, momak upoznaje djevojku. Ona je predivna, ševa je bomba, a tu su i osjećaji. No ima jedan manji problem. Taj idealan komad noću se pretvara „u debelog, dlakavog muškarca, bez vrata i sa zlatnim prstenom na malom prstu". Debeljko nije nesimpatičan. Daleko od toga. Po cijele dane gleda nogomet na televiziji i natrpava se hranom. Njegovo prisustvo u kućanstvu čak i donosi novu kvalitetu u vezu. Mladi par počinje govoriti o djetetu. Seks i dalje postaje sve bolji i bolji. A nakon svega, kad djevojka nestane, na vratima dnevne sobe pojavljuje se debeljko s kojim se ostatak noći gleda nogomet.
„Debeljka" je Kereta napisao kao „ljubavno pismo". No tko zna da li ga je Shira Geffen baš tako doživjela. Može biti da joj je priča samo pojačala osjećaj nedostatnosti; neke nepotpunosti. Međutim, ako i nije najuobičajeniji primjer „ljubavnog pisma", „Debeljko" je dobar primjer Keretove literarne manufakture kratkih, duhovitih priča, često temeljenih na štosu.
Kod nas je Etgar Keret trenutačno najpoznatiji po „Wristcuttersima", Dukićevoj ekranizaciji jedne njegove priče, prethodno adaptirane za strip. No Keret je izraelski literarni fenomen. U zemlji s nešto više od pet milijuna stanovnika njegove se knjige prodaju u 200.000 primjeraka. Ima tu nekoliko bizarnih rekorda oko Kereta. On je pisac kojeg se najviše krade u knjižarama. I pisac kojeg se najviše čita u zatvorima, institucijama tradicionalno okrenutima nabožnoj i pravničkoj literaturi.
Keret to objašnjava kratkoćom priča. Ali i humorom. Židovi u Izraelu odustali su od nekih karakteristika židovstva da bi bili Izraelci: „ako su vođe dijaspore bili intelektualci, tipični izraelski vođa je general ili farmer". Promijenio se i lik suvremenog židovskog pisca. „Samokritika Singera ili Woody Allena se izgubila, a tradicionalni židovski humor zamijenila je izraelska nacionalna epika".
Keret je dakle presedan: židovski humorist u državi Izrael. Štoviše, njegova zbirka priča "8% ni od čega" mogla bi poslužiti i kao ogledni primjerak tradicionalnog židovskog humora - od hašidske Galicije pa sve do New Yorka i Hollywooda. Ali ne samo i to. Neke priče, recimo „Boca", o glazbeniku koji zbog neke pijane oklade završi u boci Carlsberga, izgledaju poput humora Woodya Allena cijepljenog s apsurdom Daniila Harmsa...
Naravno, pritom je nešto moralo i stradati. Za Kereta se sigurno ne može kazati da je napisao neke od najtankoćutnijih ljubavnih stranica.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )