Kako napisati dobru glazbenu enciklopediju?

* Receptura pisanja kvalitetnih priručnika, pogotovo onih enciklopedijskog tipa, sudeći po pretežitom broju naslova kako na našem tako i na svjetskom tržištu, znana je samo malobrojnima. Većina vještih brzopoteznih kompilatora, po načelu «cut/copy-paste» u stanju je u samo par tjedana ili mjeseci sklopiti enciklopediju bilo čega, zaodjenuti je u što šarenije ruho i prodati po paprenoj cijeni. Srećom, dogode se i povremeni bljeskovi kvalitete, koji se mogu pronaći na policama bjelosvjetskih off i online knjižara, no takvi su primjeri najčešće nedovoljno atraktivni da bi se primjerice neki hrvatski nakladnik odlučio na kvalitetno hrvatsko prijevodno izdanje. Istovremeno je praktično nemoguće okupiti iole brojniju ekipu ne tako mnogobrojnih domaćih glazbenih novinara / kritičara i zajedničkim snagama ostvariti jedan takav projekt. Stoga, kao iustraciju «kako se to radi» preporučit ćemo prošle godine u Sloveniji objavljenu «Enciklopediju glasbe», ogledni primjer kako za domaće tržište odabrati i prevesti jednu kvalitetnu i nadasve zanimljivu glazbenu enciklopediju. ( op. ur. )

"Enciklopedija glasbe" (Didakta, Radovljica, 2004.)

Jedno od najvrijednijih europskih izdanja o glazbi 20. stoljeća pod naslovom “Ilustrated Encyclopedia of Music” u izdanju “The Foundry Creative Media Co.” objelodanjena u Londonu 2003. godine pod uredničkom palicom Paula de Noyera, prošle se godine pojavilo u slovenskom prijevodu kao jedini prijevod te knjige u ovom dijelu Europe. Stopga nema sumnje da će brojni štovatelji i fanovi glazbe od rocka do klasične glazbe u Hrvatskoj naći za sebe nešto u ovom vrijednom izdanju.

Ovo je doista nesumnjivi izdavački pothvat male slovenske izdavačke kuće “Didakta” iz Radovljice, koji potpisuje urednica Jana Babšek sa čitavim nizom priznatih slovenskih prevoditelja, od Maria Batalića, Mateja Kranjca do Gorana Radiča. Ova vrijedna knjiga na 450 stranica velikog formata, koju je u originalu napisalo desetak kompetentnih ljudi iz branše - stručna ekipa glazbenih novinara, muzikologa i glazbenika - donosi kroz šesnaest glavnih glazbenih vrsta i gotovo 200 podvrsta podatke o preko 12.000 glazbenika, stvaralaca, grupa i autora rocka, popa, jazza, countryja, bluesa, gospela, hiphopa, soula, klasične glazbe te world music.

Knjiga, dakle, obuhvaća duh i strast praktično svih glazbenih kategorija i žanrova te pokriva širok dijapazon jedne takve kategorije kao što je glazba za ljubitelje glazbe svih uzrasta i glazbenih usmjerenja. Urednik Paul de Noyer, koji je posljednjih dvadeset godina bio suradnik relevantnih glazbenih tjednika poput NME te urednik mjesečnika Q i Moya, a trenutačno je urednik mjesečnika World, okupio je respektabilnu ekipu eksperata za pojedina područja od, primjerice, Bob Allena (country) iz Country Music Magazine preko urednika Guitarist Cliffa Dousea (jazz i blues), urednika pionirskog sitea o elektronskoj glazbi Richarda Brophya , publiciste i novinara Richarda Buskina (pop i rock) pa sve do glazbenika i instruktora za gitaru Douglasa J. Noblea (rock), novinara BBC Colina Irwina (folk) te znalca filmske glazbe Nick Joya. Uvodnu riječ, uz urednika, kao special guest star, napisao je ugledni sir Geore Martin, legendarni producent nezaboravnih The BEATLES koji je, između ostalog, zapisao:

“Danas su izborom glazbe razmazili potrošača. Glazba se uvukla u svaki kut našega života, ponekad i napadno, i možda to što se dogodilo nije najbolje ni za nas ni za glazbu. Ta proširenost iznimna je dragocjenost koju previše rasipamo, jer većina među nama čuje puno, ali sluša malo. No, ne treba se bojati, ova knjiga koja istražuje nevjerojatno šarenilo stilova koji se razvijaju i objašnjava važnost svake vrste te će čitateljima nesumnjivo posredovati prave glazbene vrijednosti. Zacijelo će produbiti njihova znanja i pokazati put širem razumijevanju glazbe i uživanju u njoj. Nadam se da ona u doba kada bi slike rado zavladale našim umom pomoći u shvaćanju kako je po život sudbinski i dragocjen naš osjet za glazbu”.

Ono što ovoj knjizi daje posebnu draž i vrijednost jest ne samo ozbiljan pristup relevantnih autora iz raznih žanrova glazbe već i sam njen koncept koji uvelike nadilazi slična izdanja. Naime, urednik i autori odlučili su za predstavljanje pojedinog žanra od popa, rocka, contrya, jazza preko world music do klasične glazbe putem jednog velikog esejiziranog autorskog teksta, da bi u malim, grafički lucidno osmišljenim rubrikama, bili predstavljeni vodeći autori i grupe tog žanra, čak i uz crtovlje s notama karakteristične pjesme. Unutar podžanrova nalazimo i takove rubrike poput Gotski rock, Manchester, Nashvilski zvuk, političke i protestne pjesme, krautrock, mjuzikli, varietejska glazba i brojne druge, čime autori ne samo da dokazuju svoju kompetentnost već i potrebnu znanje i svijest o značenju samo naoko nebitnih detalja koje su činile ili čine određenu scenu.

Posebna poslastica jesu odlične i pomno birane fotografije tako da svojim konceptom podcrtavaju odlike autora unutar pojedinog žanra koje predstavljaju. Ono što dokazuje da urednici ove knjige znaju svoj posao jesu vrijedne dokumentarističke rubrike na kraju knjige. Tako možemo naći biografske podatke o da kako svim autorima u knjizi, indeks autora, izabranu literaturu, pa čak i popis svih glazbala koji se koriste u svim žanrovima glazbe.

Ovakova enciklopedija dobar je putokaz eventualnim sličnim domaćim izdanjima, posebice jer neki od pionirskih pokušaja - poput one nedavno objavljene «Rock enciklopedije» Zlatka Galla - vrve nedosljednostima i površnošću. Čini se da potencijalni domaći rock «enciklopedisti» kao i njihove domicilne izdavačke kuće i pripadajući urednici nikako da shvate da je rad na jednom tako ozbiljnom poslu kakvo je enciklopedija - ma koliko se ona bavila tako «neozbiljnom stvari» kakva je rock - vrlo kompleksan i da zahtjeva čitave timove stručnih ljudi za određena područja. Najbolji dokaz za to je i široki popis stručnih savjetnika ove enciklopedije, njih deset, od Ian Andersona (folk) preko Chrissie Murray i Stanley Sadie (klasična glazba) pa sve do Michael Paolette (plesna glazba), Paula Kingsburya (country) te dirigenta i znanstvenika John Wilsona (filmska i scenska glazba).

Ukratko, riječ je o visoko estetiziranom i vrijednom izdanju koji će zacijelo listati generacije i generacije ljubitelja glazbe od znalaca do početnika i obratno. Pravi vodič tipa we know how za ambiciozne domaće enciklopediste i izdavače. Ili, kako je napisao u predgovoru glavni urednik Paul du Noyer :

“Na ovim stranicama, koju je ispisala raznovrsna skupina pisaca, bogatstvo je znanja: Svima je autorima zajedničko dobro razumijevanje izabranog glazbenog područja i stvarna strast prema glazbi. Glazba je osjetilni užitak kojoj nema para u snazi da nas uzdigne, uznemiri i inspirira ili da nas samo smiri i utješi. Glazba možete istraživati cijeli život prema ona nije nikada nije bila tako lako dostupna kao danas. Slušamo je u svakoj ulici, trgovini ili dizalu. I ako je starinski telefon samo zazvonio iz njegovih se mobilnih potomaka čuje bilo što od Robbija Williamsa do Beethovena. Svi se mi danas kupamo u moru zabavnjaštva i treba biti vješt da nas ne odnose plima. Upravo tu će se ova knjiga pokazati neprocjenjivom”.