Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Vijest • Piše: MV Info • 08.02.2014.

Moderna vremena Info - o kojim smo knjigama pisali u siječnju?

Složili smo ovu listu za slučaj da niste stigli popratiti koje su sve knjige naši stalni suradnici-kritičari pomno iščitali i prikazali ih u mjesecu siječnju na portalu. Na taj način najbolje demantiramo katastrofičare koji uporno tvrde kako se više nigdje ne piše o knjigama, a istina je da dok su neki mediji drastično dokinuli prostor za kritičke prikaze knjiga mi smo ga i znatno povećali.


SIJEČANJ 2014.


Hérge: "Tintinove pustolovine, knjiga 5"

Piše: Matko Vladanović

Hérge će svoje stripove primarno pisati za dječake, iako valja uočiti specifičan, "europski", odnos prema elementima dječjeg stripa. U prvih četrnaest Tintinovih avantura nema ni jednog značajnog ženskog lika, a jednako tako nema ni jedne seksualne aluzije, ma što izvjesni psihoanalitičari tvrdili o tome. No, alkoholizam, viski i opijanje predmet su konstantnih, dobronamjernih šala i stalnih gegova (Europa nikada nije imala problema s prohibicijom) i ta se Tintinova dimenzija, dakako, ni nakon 80 godina neće promijeniti.


Milana Vuković Runjić: "Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima"

Piše: Neven Vulić

Što bi se dogodilo da je recimo Kafka propisao na svom drugom jeziku, češkom? Bi li njegov doseg zaista bio tolik? Ili da je recimo Proust rođen u Prnjavoru, kako Vuković citira dilemu Damira Karakaša, bi li on zaista i dalje bio - Proust? Velike kulture, naravno, nose svoje, i upravo zbog toga bi im se možda trebalo i jače oduprijeti, i taj čin protivljenja suptilno je sadržan u pokušaju sinteze dvaju ponekad potpuno suprotnih pojmova, onoga što predstavljaju jedan Francuz i jedan Hrvat, u talijanskom gradu.


Pavle Svirac: "Književna groupie"

Piše: Sven Popović

"Književna groupie" niz je na ovaj ili onaj način međusobno povezanih satiričnih epizoda u kojem autor ne ostaje dužan nikome. Pavle Svirac utjelovljenje je većine klišeja vezanih za zagrebački Filozofski fakultet, ali za razliku od tomićevskih jeftinih štoseva i krajnje anti-intelektualnih stereotipa o komparatisticama koje su pošandrcale od struktutralističkih ili poststrukturalističkih tekstova, Svirčev prikaz nije baziran na preziru (ili možda kompleksima?), nego barem djelomičnom poznavanju materije i mizanscene.


Dan Diner: "Razumjeti stoljeće"

Piše: Dragan Jurak

Povijest XX stoljeća Diner sažima kroz antagonizam anglosaksonski obilježenog Zapada i s druge strane sovjetske Rusije. Ta suprotnost očituje se i kao ideološki sraz "slobode i jednakosti": liberalnog društva i egalitarnog društva. Početak sukoba Diner smješta u 1918.-1920. i intervencije saveznika protiv boljševičke Rusije, a potom se on nastavlja izolacijom Sovjetskog Saveza. Priznanjem Sovjetskog Saveza suprotnost se smanjuje ali paktom Hitlera i Staljina opet zaoštrava.


Julian Barnes: "Osjećaj kraja"

Piše: Dragan Jurak

"Osjećaj kraja" Barnesov je prvi Booker, stigao u poznim godinama, kao neka vrsta zakašnjelog priznanja. Nagrada se može i tako shvatiti. Ali roman je mnogo više od povoda za Bookera, jer Barnes je ovim romanom visoko istaknuo spisateljsku ambiciju i ozbiljnost. Pritom može biti zanimljivo da u dva navrata u tekstu piše kako "mrzi kako Englezi nisu ozbiljni kad je u pitanju ozbiljnost", i to grafički baš tako, s kurzivima na "mrzi". Još zanimljivijim čini se Barnesova upotreba humora, koji namjerno koristi na krivim mjestima.


Miljenko Jergović: "Rod"

Piše: Matko Vladanović

Možda će se i naći tkogod tko je propustio sve one Andriće, Selimoviće, Kiše i Pekiće koji su, s mnogo manje logoreje, a više imaginacije i filozofske snage gradili, rušili te problematizirali iste ili dovoljno slične svjetove no vjerojatnost za takvo što izuzetno je mala. A nakon iskustva Andrića, Selimovića, Kiševa i Pekića "Rod", ukoliko vas iznimno ne zanima njegova tračerska dimenzija, nema nikakve šanse nastaniti se, ako već ne u kolektivnoj, a ono barem u individualnoj imaginaciji.


Zadie Smith: "London, NW"

Piše: Dragan Jurak

U dobnom smislu Zadie Smith je svoje romane pomaknula unaprijed za nekih pet-deset godina u odnosu na prosječnu dob kod objavljivanja prvih i drugih romana. Ako su "Bijeli zubi" bili gotovo još adolescentski roman, "O ljepoti", objavljen u tridesetoj, spadao bi u "debitantski roman". To nas dovodi do "Londona, NW" (2012.) kao prvog "zrelog romana" Zadie Smith. Zanimljiva je to pozicija, jer autoricu već u njenim tridesetima prepoznajemo kao potpuno zaokruženu i etabliranu romansijerku svjetskog formata.

U siječnju smo i "backupirali" nekoliko kritika:


Florin Lãzãrescu: "Naš posebni izvjestitelj"

Piše: Višnja Pentić (via Hrvatski radio)

Ironijska oštrica romana stoga je tupa, a iznesena kritika poznata i predvidljiva. Kritika je razorna onda kada je zaodjenuta u ruho koje je novo, svježe, jedinstveno. Priča o padu iz nevinosti i gubitku duhovnih vrijednosti jednog naivnog mladića, čija je sudbina valjda metafora suvremene rumunjske povijesti u Našem posebnom izvjestitelju, provučena je kroz poprilično poznate tematske i stilske obrasce s kojima se obično susrećemo u domeni svakodnevnog.


Feđa Vukić: "Grad kao identitetski sustav"

Piše: Diana Magdić (via Pogledaj.to)

Iako autor ispravno dijagnosticira da su pokušaji projektiranja identitetskih sustava gradova proizašli iz destinacijskog menadžmenta i stoga nasljeđuju pristup koji im je inherentno proturječan - projektiraju se prema eksternoj javnosti, a "simbolički programi rade se iz perspektive relativno elitne skupine gradske uprave i konzultanata", bez uključivanja stanovnika - prijedlozi rješavanja tog problema nisu sasvim razrađeni. Konkretni metodološki postupci koje predlaže su razna istraživanja identitetskih praksi, ali ne sugerira izravne načine implementacije nekog programa.


Branimir Bošnjak: "Pjesme na dnu svijeta"

Piše: Nikola Petković (via Novi list)

Obraćajući nam se s "dna svijeta", Branimir Bošnjak, u oslobođenoj igri označitelja i lutajućih, uglavnom materijalnih, znakova u poetsku praksu provodi literarno-identitarno propitivanje, odgađajući odgovor na njega ukazujući stihovima s ruba kojima ukazuje na punoću bjeline margina, na rubove značenja i smisla, kao i na besmisao odvajanja književnosti uopće, a poezije posebno od ostatka svijeta, znanja o njemu, kao i začuđenosti pred njim.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –