Nova besplatna knjiga : 'Mačje pismo' Branislava Oblučara
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta 'Besplatne elektroničke knjige' novi naslov: pjesničku zbirku 'Mačje pismo' Branislava Oblučara. Za rukopis 'Mačje pismo' Branislav Oblučar 2006. godine nagrađen je Goranom za mlade pjesnike. Trenutno je na mrežnim stranicama projekta 'Besplatne elektroničke knjige' dostupno 75 naslova.
O knjizi
Riječ je o ovim pitanjima: oblikovanje materijalne stvarnosti u simboličkim (označiteljskim) sustavima; sudjelovanje životinjskog u stvaranju ljudskog identiteta; osiguravanje/razlabavljivanje granice između znanstvenoga "objektivnoga" znanja i neznanog/nespoznatljivog/stranog; performativnost pisanja i utjecaj na svijet i subjekt njegove proturječne oživljujuće-umrtvljujuće sile; (ne)stabilnost odnosa između subjekta koji promatra/podjarmljuje i objekta promatranja/podjarmljivanja itd. Drugim riječima, izravno referirajući na Baudelaireove tekstove, a neizravno na njegov sonet Mačke, Oblučar s jedne strane "računa" s modernističkom estetikom rasapa morala, istine, općepriznatih vrijednosti, identiteta; sa simbolističkom mistikom združenih suprotnosti te s idejom zazornog kao uzvišenog i obratno, ali ih s druge, u "duhu" ničeanskog (postmodernističkog) stalnog obrtanja perspektiva, podvrgava parodiji i sumnji. Stoga njegovo čitanje "uviranja" životinjskog u ljudsko nije samo jednostrana kritika humanističke tradicije nego ponajprije neka čudesna, raznosmjerna "zoološka ontologija/ontološka zoologija".
U "Mačjem pismu" mačka nije jednostavno simbol u kojem se sretno susreću prekomjerni užitak i krotkost, vitalnost i mrtvilo, kozmos i kaos. Ona je prije svega paradoksalni zōon - živo biće bez roda, ni čovjek ni životinja, i jedno i drugo. Dovodeći tu silu u blizinu pisanja/raspisivanja (što je nedvojbeno dug poststrukturalističkim teorijama), Oblučar snažno uzdrmava naizgled dobro osigurane teritorije umskog i kulturnog, s jedne strane, te nesvjesnog i prirodnog s druge. Ne samo da se "divlja (mačja) misao" promatra kao uvjet mogućnosti racionalizma/humanizma, njihovo izglobljeno jezgro, nego se još snažnije propituju posljedice što ih "divlji" racionalizam/humanizam ostavlja na poharanim prostorima neumskih/neljudskih svjetova.
U konačnici "Mačje pismo" ne postavlja samo pitanje o identitetu lirskog subjekta nego i o identitetu lirike. U ovim "proznim" vremenima, kooptirajući s drugim diskursima, onečišćujući svoj rod, pjesništvo se paradoksalno stalno iznova rađa kao izrod. Ono je mačje pismo što neprestano umire, a stalno preživljava; ne-jezik koji se u materinjskom nastanjuje kao njegova izvjesna smrt.
(Tvrtko Vuković)
O autoru
Branislav Oblučar rođen je 1978. godine u Bjelovaru. U gimnazijskoj ediciji objavio je s Boškom Kuzmanovićem zbirku pjesama "Anđeli su pali na tjeme". Kasnije poeziju, književnu kritiku i esejistiku objavljuje u časopisima: Quorum, Zarez, Tema, Konture, Akt, K., Godine Nove, Kolaps, Diwan, Sent. Svojevremeno jedan od pokretača Bjelovarske udruge za kulturnu aktivnost (BUKA). Jedan od sudionika Litkona (www.litkon.org). Pjesme su mu objavljene u zborniku "Zagrijavanje do 27". Radi u Zagrebu, a kreće se na relaciji Zagreb-Bjelovar-Tuzla.