O ljubavi i drugim nečistim silama

I tako... otišao i Slobodan Prosperov Novak. Ne brinite, čovjek je živ, nije napustio ovaj svijet već je samo dao ostavku na članstvo u Hrvatskom društvu pisaca. Da li je to vijest? Možda, jer ako se prašina dizala kada su isto društvo napuštali npr. Zdravko Zima (2006.) ili Miljenko Jergović (2007.), onda je malo prašine zaslužio i S.P. Novak, a da bude siguran da neće izostati - podigao ju je sam. A kako bi to drugačije napravio čovjek od pera nego ispisujući desetak kartica teksta kojeg mu je objavio Jutarnji list u svome subotnjem prilogu Magazin.

Iako, koga je uopće briga za knjiške cehovske udruge, njihove probleme i odnošaje osim njihovih članova samih? Ljubitelji dobre knjige s veseljem i u nadi uvijek će iščekivati nečiju novu knjigu, a da li ju je napisao XY koji je član Društva hrvatskih književnika ili Hrvatskog društva pisaca (ili uopće nije član, jer ima i takvih, neki uopće ne žele biti članovi, dok bi neki to željeli ali još nisu primljeni!), zar to nekoga uopće zanima?

Iako S.P. Novak u većem dijelu svog teksta vrlo argumentirano prokazuje narcisoidni gard iliti ulogu pisca u društvu, kao i impotentnost ustrojstva i logike djelovanja književničkih nam udruga (koje su se pokazale umješnijim u osiguravanju budžetskih sredstava nego li u kreiranju većeg broja zanimljivih projekata i prograna), da li iz viška ljubavi prema samome sebi ili manjka iste prema pojedinim mu kolegama S.P. Novak se na kraju poskliznuo i valjanost argumenata "protiv" zamijenio banalnom iritacijom "likom i djelom" Predraga Matvejevića i činjenicom kako se nedavnoj medijskoj promociji još jedne u nizu Matvejevićevih nagrada pridružio i HDP obavještavajući elektroničkom poštom svoje članstvo o uspjehu jednog od svojih članova.

Vjerojatno bi bilo bolje da je S.P. Novak jednim običnim klikom miša obrisao taj neželjeni i iritirajući mail, a s grupicom istomišljenika u HDP-u (ima li ih?) pokušao reformirati kružok kojeg je do nedavno i sam bio članom. Ovako ispada da su članovi književničkih udruga taoci svojih predsjednika i tajnika kojima su očito prepustili sve konce, ne slažući se kako to ovi rade ali niti suprotstavljajući im se. Ili je možda riječ o tipičnom nedostatku ideja?