'Olivas Garten' - Alida Bremer objavila svoj prvi roman na njemačkom jeziku

Alida Bremer objavila je svoj prvi roman na njemačkom jeziku "Olivas Garten" (Olivin vrt) u izdanju izdavačke kuće Eichborn, Bastai Lübbe GmbH § Co.KG iz Kölna. Riječ je o svojevrsnoj obiteljskoj pripovijesti koja seže više generacija unatrag govoreći o narodu i zemlji, vremenu i povijesti isto koliko i o pojedinačnim sudbinama glavnih aktera knjige.

Hrvatskoj kulturnoj javnosti Alida Bremer mnogo je poznatija po svojim prijevodima hrvatskih autorica i autora na njemački jezik, kao i brojnim organizacijama nastupa naših pisaca u inozemstvu, a ovim se romanom otkriva i kao spisateljica.

Roman bi trebao biti objavljen i na hrvatskom jeziku (neki su nakladnici već pokazali interes!), a o tome kako je nastajao i što donosi, te o svojim spisateljskim ambicijama i novom romanu, otkriva nam sama Alida Bremer, koja je odgovarajući na naša pitanja između ostalog izjavila:

Želim se sustavno ovih obaveza oslobađati i sve više pisati. Rekcije koje sam do sad dobila na "Olivin vrt" djeluju jako motivirajuće.

**

Kako je došlo do nastanka romana "Olivin vrt"?

Alida Bremer: Još 2007. godine objavila sam u bečkom časopisu "Wespennest", s kojim i inače surađujem, esej o jednoj fotografiji iz albuma moje majke. Esej se zvao "Kolektivna pietà: Dva Josipa i puno žena u crnom", a na fotografiji se vide žene koje su izgubile ili muževe ili djecu u ratu, a iza njih u vijencima od lovorovog lišća veliki portreti Tita i Staljina. U sredini ove slike je moja prabaka. Ona je u toj grupi jer je izgubila sina, partizanskog ekonoma, kojeg su greškom ubili Englezi kad su bacali bombe na Murter, njegovu drugu ženu, koju su poslije mučenja streljali Talijani, te njegovog sina iz prvog braka, čiji se grob ne zna, a bio je mlad partizan od 18 godina. Kćer Oliva (moja baka) joj se upravo vratila iz njemačkog logora, dok su joj se dvije unuke upravo vratile iz El Shatta i treća unuka iz izbjegličkog logora na jugu Italije… Eto, i zato ona sjedi sa svim tim ženama u crnom, a iza njihovih leđa nas odlučno gledaju i Tito i Staljin, ne zna se koji je odlučniji… Samo što su oni tad bili živi, a muževi i djeca ovih žena su bili mrtvi.

Dobila sam velik broj reakcija na ovaj esej, i nekoliko prijatelja, njemačkih pisaca, mi je reklo: "Napravi roman o tome". Prijavila sam se na natječaj fondacije Robert Bosch i dobila istraživačku stipendiju "Grenzgänger", te sam tijekom sljedeće dvije godine putovala tragovima obiteljske priče, a onda sam počela ozbiljno raditi na romanu. Patila sam od kroničnog nedostatka vremena, te je roman nastajao na raznim mjestima: u Grazu, u gradiću Travemünde i u francuskoj Provansi, uvijek u kratkim predasima, kad sam mogla pobjeći od kuće i svih obaveza.

Kako ste koncipirali roman?

Knjiga ima tri različita pripojedačka i vremenska nivoa: U sadašnjosti pripovjedačica ulaže napor da razumije hrvatsku birokraciju, zemljišne knjige, katastarske i matične urede. Skupljajući rodne listove i umrlice svojih najbližih ona otkriva priče iz Drugog svjetskog rata, naročito priče ženske linije svoje obitelji. Zatim ponovo u sadašnjosti ona putuje u Italiju na mjesta iz ovih priča i onda opet u Dalmaciju – u neki od gore navedenih ureda ili u kuhinje i dvorišta svojih roditelja i svojih tetaka, koje je nude orahovicom ili višnjevačom ili joj spremaju artičoke s bobom, pohovane žabe i punjene lignje dok joj pričaju o logorima, mučenjima, streljanjima i drugim strahotama. Treći nivo čine ulomci u kojima baka Oliva leži na otomanu u svojoj kuhinji i misli. Ovi su ulomci kratki, bezvremenski i liče na snove, a u njima otkrivamo neke detalje koji se tiču mediteranskih biljaka, sadašnjosti i prošlosti...

A kako je došlo do suradnje s nakladnikom Eichborn, Bastai Lübbe GmbH § Co.KG iz Kölna?

Imala sam sreću da je najstarija i po meni i najbolja njemačka agencija Graf & Graf iz Berlina uzela roman, te izabrala izdavača koji mi se sviđa i koji se za knjigu jako zauzeo.

Pišete li i nešto sasvim novo?

Sad već pišem drugi roman, u dogovoru s agenticom, iako i dalje zbog brojnih drugih obaveza imam premalo vremena, pa ću opet morati početi bježati na par dana od kuće. Novi roman neće imati tematskih sličnosti s prvim.

***

Alida Bremer je rođena 1959. godine u Splitu. Studirala je književnost, romanistiku, slavistiku i germanistiku u Beogradu, Rimu, Saarbrücken i Münsteru. S hrvatskog je na njemački prevela književne uradke Renata Baretića, Zvonka Makovića, Marka Pogačara, Ede Popovića , Delimira Rešickog, Ivane Sajko, Romana Simića Bodrožića... Piše eseje, kritike, prozu i poeziju na njemačkom i hrvatskom jeziku. Živi u Münsteru.