Zašto žene pišu više pisama nego što ih šalju?

Priručnici za samopomoć su ona kategorija knjiga koja se uvijek traži, jer očito da kad nam ne mogu pomoći bližnji red je da si pomognemo sami, uz pokoji mudar savjet sa strane. Pa se tako tih savjeta namnožilo, a brojni savjetodavci danas su bogati ljudi zahvaljujući svojim knjigama. I mada je knjiga "Zašto žene pišu više pisama nego što ih šalju?" stekla epitet "priručnika za samopomoć namijenjenog intelektualnoj publici", njezin autor Darian Leader ipak ne spada u red koju rečenicu prije spomenutih savjetodavaca iliti modernih self-help gurua.

Darian Leader (1965) je psihoanalitičar lakanovske orijentacije s praksom u Londonu. Predaje na sveučilištu Metropolitan u Leedsu, sveučilištu Brunel u Londonu te na London School of Economics. Većinu njegovih knjiga odlikuje jedinstveni stil "popularne psihoanalize" koja je znanstveno utemeljena, intelektualno kritična a istodobno sasvim pristupačna i širokoj publici. To ga smješta u sam vrh novog vala autora poput Slavoja Žižeka i Renate Salecl, koji ispituju kulturne i društvene fenomene pozivajući se na primjere iz književnosti, filma, popularne kulture i naravno, psihoanalize. 

Pažnju publike privukao je prije desetak godina bestsellerom "Zašto žene pišu više pisama nego što ih šalju?" kojeg je ovih dana objavio zagrebački Arkzin, knjigom koja je do danas prevedena na više od dvadeset jezika, stekavši pritom i epitet "priručnika za samopomoć namijenjenog intelektualnoj publici." Sam je Leader na to odgovorio primjedbom da su "priručnici za upotrebu električnih kućanskih aparata redovito mnogo kompliciraniji od knjiga za samopomoć," što znači da se "ljude na izvjestan način smatra  jednostavnijima od video rekordera." 

Ni samog sebe nije postedio ironične žaoke rečenicom da svi oni koji odluče posvetiti svoj život psihoanalizi sigurno imaju nekakav ozbiljan problem. Korektno. Razlog više da saznate kakvi se odgovori kriju iza intrigantnog naslova Leaderove knjige