"Hrvatsko-poljski rječnik" Julija Benešića nedvojbeno je dragocjeno hrvatsko leksikografsko djelo koje privlači pozornost hrvatske i slavističke javnosti od prvoga izdanja 1949. godine. Rječnik je to za kojim se već nekoliko desetljeća traga po antikvarijatima u Hrvatskoj i Poljskoj i čije se ponovno izdanje s nestrpljenjem iščekivalo pa će brojni ljubitelji rječnika konačno moći imati vlastiti primjerak za kojim će zasigurno često posezati.

Iako je i sam Julije Benešić u Predgovoru prvoga izdanja istaknuo da je rječnik namijenjen ponajprije Poljacima kako bi mogli čitati tekstove na hrvatskom jeziku, rječnik je koristan i svima onima koji se služe hrvatskim jezikom jer sadrži leksik ekscerpiran iz hrvatskih književnih djela objavljenih i prije 19. stoljeća, a ujedno obiluje terminima iz različitih područja. Benešićev "Hrvatsko-poljski rječnik" leksikografsko je svjedočanstvo o bogatstvu hrvatskoga jezika i iznimno leksikografsko ostvarenje u kojem se zrcali i povijest hrvatskoga jezika.

"Hrvatsko-poljski rječnik" nezaobilazan je i u procesu učenja hrvatskoga i poljskoga kao stranoga, poučavanja i proučavanja hrvatskoga jezika, njegova leksika, ali i poljskih ekvivalenata pa je stoga i iznimno koristan u prevođenju s hrvatskoga na poljski. 

Ovo izdanje Benešićeva dvojezičnika u potpunosti slijedi originalno izdanje objavljeno 1949. godine u izdanju Nakladnog zavoda Hrvatske. 

Julije Benešić 

(Ilok, 1. ožujka 1883. – Zagreb, 19. prosinca 1957.)

Julije Benešić, književnik i književni prevoditelj, kazališni djelatnik, gramatičar i leksikograf, jedan od najistaknutijih njegovatelja tradicije hrvatskoga jezika i promicatelja hrvatskoga jezičnog izraza u prvoj polovici 20. stoljeća.

Iako djelovao u sjeni službenih jezikoslovnih institucija i službenih jezikoslovaca, tijekom nekoliko desetljeća postojano je i samozatajno pripremao obnovu hrvatskoga književnoga jezika na temelju bogate književne tradicije ranijih razdoblja. Već u svojoj Gramatici na poljskom jeziku (Varšava, 1939.) pokazao je i dokazao, u jeku nasilnih pokušaja jezičnoga unijaćenja u Kraljevini Jugoslaviji, samosvojnost i posebnost hrvatskoga jezika.

Njegov veliki "Hrvatsko-poljski rječnik" (Zagreb, 1949.), leksikografski vrlo solidno izveden, poslužio je kao predložak za većinu potonjih rječnika kojima je na lijevoj strani bio hrvatski  stupac. Temeljeći svoj leksikografski rad na (izravnim) potvrdama iz hrvatskih pisaca, zamislio je i osmislio veliki "Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do Ivana Gorana Kovačića", koji je i počeo izrađivati (uz svesrdnu podršku Miroslava Krleže), ali ga nije dovršio. Zbog nepovoljnih prilika, unatoč Krležinim nastojanjima, Akademija je taj rječnik počela objavljivati u svešćićima od 1985. godine. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.