Osnovna je svrha knjige Tomaža Grušovnika "Etika životinja" analiza širokoga i prilično i razgranatog područja za koje se u slovenskom jeziku uvriježio izraz 'etika i živali', a na hrvatskom 'etika životinja', koji oponaša engleski termin 'animal ethics'. Kao što možemo primijetiti, taj je izraz dvoznačan, s jedne strane, 'etiku životinja' možemo razumjeti kao 'ljudsku moralnu odgovornost prema životinjama', a s druge stane kao 'etiku koju imaju životinje'. Razlika između ta dva poimanja je ogromna.

Kod prvog, riječ je, naime, samo o proširenju ljudske moralne odgovornosti na životinje, što je danas već poprilično prihvaćen pogled; mi ćemo ga imenovati 'slaba varijanta' etike životinja. Drugo poimanje sadrži nešto više, jer se prema njemu i životinje mogu ponašati moralno i trebamo ih prepoznati kao sudionike unutar područja etke; to poimanje imenovat ćemo 'snažna varijanta' etike životinja. Takvo razumijevanje etike ne proširuje samo domet moralne odgovornosti izvan čovjeka, već značajno preispituje razumijevanje 'etike' kao takve, jer se taj pojam prema teorijskoj navici upotrebljava kao nešto što je u pretežitoj ili iskIjučivoj vlasti čovjeka (i možda još Boga); o tom isključivom razumijevanju mnogim ljudima ovisi njihov 'smisao postojanja'.

U monografiji autor navodi argumente za prihvaćanje obaju varijanti etike životinja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.