Ovo dvojezično, hrvatsko-španjolsko izdanje donosi dvadeset i sedam ponajboljih Nerudinih pjesama u izboru i prijevodu Borisa Marune. Knjiga je tiskana u povodu stogodišnjice Nerudina rođenja, opremljena je ilustracijama, predgovorom Antonia Skármete, prevoditeljovom napomenom te kronologijom života i djela Pabla Nerude.

"Ako je svaki pjesnik jedan svijet, Pablo Neruda je svijet nad svjetovima: mnogo svjetova. Njegova lirika i njegov život prelijevali su se toliko puta da je postao inovator u svim smjerovima koje je istraživao i na svim putevima koje je stvorio. On je jedan od malobrojnih pisaca koji je bio osebujan i velik u tmini i na svjetlu, u povlačenjima i u ekspanziji, u erotizmu i u borbi, u slavljenju prirode i u preispitivanju povijesti", piše na početku svojega predgovora knjizi Antonio Skármeta o najpoznatijem čileanskom pjesniku Pablu Nerudi (1904-1973).

Pablo Neruda, pravo mu je ime Neftali Ricardo Reyes, a pseudonim je uzeo po češkom književniku Nerudi. Bio je u diplomatskoj službi pa je, među ostalim, više godina živio u Madridu, gdje je drugovao s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima. Za vrijeme građanskog rata bio je na strani republikanaca. Kasnije je, zbog naprednog političkog stava, dolazio u sukob s vlastima u svojoj zemlji i bio proganjan. Putovao je na razne kongrese u SSSR, Poljsku, Kinu i druge zemlje. Svijet ga je prihvatio kao velikog poetu.

Neruda je plodan autor čije se mnogobrojne strofe kreću u rasponu od intimističkog krokija, preko epskih freski do ideoloških lauda. Nedvojbeno je obilježio hispanoameričku poeziju 20. stoljeća i pronio joj glas diljem svijeta.

S početka je pisao ljubavnu, pomalo romantičnu poeziju, senzualnu i punu elegičnih tonova. Ali postepeno je prelazio na političke i socijalne motive, a izraz mu je bivao sve oštriji i burniji, sa znatnom primjesom nadrealističkih slika. Gotovo potpun preokret značila je poema «Španjolska u srcu» (Espana en el corazon, 1937), u kojoj je dao svoj ljudski, potresni glas o strahotama španjolskoga građanskog rata. Od tada njegova je poezija posve angažirana i puna je protesta, gorčine i pobune.

Najvažnija mu je zbirka «Sveopći spjev» (Canto general, 1950), lirska epopeje u 15 pjevanja, a svako pjevanje je sastavljeno od više pjesama. Tu je opjevana teška prošlost i sadašnjost Amerike, a Nerudina riječ dobila je najveću, iskonsku i vihornu snagu.

Godine 1971. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.