(...) Gledamo li komparatistički, Pessoina autointrospekcija kao ishodište poezije i literature uopće, pa tako i heteonimska podijeljenost, nije iznimka među europskim piscima njegova doba. Istina, u tko zna kojoj igri s identitetima, izgrađivao je ne samo pjesnički i intelektualni profil svojih dvojnika, nego i njihovo fizičko i osobno postojanje. Međutim, izmišljao je biografije za djela, a ne djela za biografije. Standardnim književnoslovnim terminima Pessoin se Parnas, glede izdvojenih heteronima, konstatira ovako:

Alberto je Caeiro protimba dekadentnom simbolizmu i izvještačenomu portugalskom saudosismu (bolećivoj čeznutljivosti); u pjesnikovu viđenju Caeiro je pastir-eremit, pa mu je retorika naivistički aliterarna, stih metrički nesputan, rječnik jednostavan, kolokvijalno ruralan, pjesme krajnje depatetizirane.

Ricardo Reis, liječnik-esteta, prožet helenizmom, neoklasicistička je Pessoina emanacija, označena metričkom i strofičkom iznijansiranošću.

Ortonimski sastavci (potpisani njegovim građanskim imenom i prezimenom) sa zatvorenim parnasosimboličkim oblicima i glazbenim suzvučjima pjesmotvorbe, djelomično su usmjereni i prema hermetizmu i ezoteriji.

Álvaro de Campos (brodostrojarski inženjer), potpuno ukorijenjen u suvremenost i opčinjen tehničkim iznašašćima svojeg doba, blizak je futurizmu (auktor i jednoga takva manifesta). Na stanovit je način Pessoin promotor portugalskoga avangardizma i raskida s neproduktivnom portugalskom tradicionalnom lirikom. Prema mojem poimanju Alvaro de Campos sinteza je svih drugih pjesničkih figura, posrednik je i utočište goleme Pessoine energije uložene u poeziju, u »automatsko« pisanje stihova i njezino osmišljavanje u tekstovima.

Iznenađuje uistinu što je Pessoa, bez obzira na to u kojem se od tih četiriju likova objavljuje, pjesnički uvjerljiv i ujednačen. Reklo bi se: velik pjesnik. S druge strane, obrisi heteronima korespondiraju s modernim vrenjima na raznim točkama književnog zemljovida (anglosaksonskoga, njemačkog, francuskog, talijanskog, posebno iberskoga), pa je Fernando Pessoa znakovita slika unutarnje povijesne jedinstvenosti zapadnoeuropske poezije...

Mirko Tomasović

Fernando Pessoa rodio se 1888. u Lisabonu i osim što je svoje djetinjstvo i ranu mladost proveo u Durbanu u sjevernoj Africi, nakon što se 1905. vratio u Lisabon nikada ga više nije napustio. Nakon što mu je otac umro od tuberkuloze kada je Fernandu bilo pet godina, majka mu se ubrzo preudala, a njezin suprug dobio je mjesto portugalskog konzula u Durbanu. Obrazujući se u engleskoj srednjoj školi, Pessoa se pokazao kao vrlo zrelo dijete i briljantan učenik, a rano školovanje usadilo je u njemu doživotnu ljubav za Englesku i njezinu književnost.

Njegovo vladanje engleskim (i francuskim) jezikom bilo je besprijekorno, ako ne i ekscentrično, a njegova prva objavljena djela bila su zbirke pjesama na engleskom. Kao što prevoditelj njegovih djela John Griffin napominje, pjesnički one imaju malu važnost i dobile su pristojne, ali ne preentuzijastične kritike u novinama The Times i Glasgow Herald. Iako je objavljivao članke i pjesme u nekoliko književnih časopisa, osim pokušaja na engleskome, jedina Pessoina knjiga objavljenja za života pojavit će se 1934., godinu dana prije njegove smrti.

«Mensagem» (Poruka) je rastegnuta ezoterična pjesma koja zagovara povratak Dom Sebastiaoa, portugalskog Kralja Arthura, i za Portugalce prethodnika dolaska Petog Kraljevstva duha. Podupirući Pessoin prilično mističan patriotizam, knjiga je dobila utješnu nagradu na državnom natjecanju. Bilo je to kasno i pomalo dvosmisleno priznanje Pessoina genija, nešto što će, kao što to često biva, postati općepriznata stvar tek nakon pjesnikove smrti. Tada je i postalo jasno daje Pessoa ne samo najveći portugalski pjesnik poslije L. V. de Camoesa, nego i jedan od najvećih pjesnika XX. Stoljeća uopće.

Uzdržavajući se kao nezavisni prevoditelj korespondencije na engleskom i francuskom jeziku za nekoliko trgovačkih poduzeća, nakon samotnoga, pustinjačkog života, provedenog u kućama rođaka ili iznajmljenim sobama, Pessoa, koji je više-manje ostao djevac, umro je 1935. od akutnog hepatitisa dobivenog zbog teškog opijanja.

Preuzeto iz Zareza!

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.