U ovoj su knjizi prikupljeni feljtoni, putopisi i reportaže koje je Mate Balota objavljivao u tisku između dva svjetska rata. Glavna im je tema Istra i njeni ljudi, a gotovo svi su nastali iz pozicije pisca koji se vraća u rodni kraj i bilježi događaje i promjene koje pritom zamjećuje. Iako je ta pozicija za samog Balotu bila vrlo bolna, upravo mu ona daje prednost da svaku pojedinost za svog povratka bolje i življe zamijeti i zapiše.

Knjiga je podijeljena u četiri cjeline. U prvoj su objavljeni Balotini rani radovi, sedam članaka nastalih između 1917. i 1923. godine. Svoj prvi članak Mate je objavio u Hrvatskom listu u Puli 12. prosinca 1917. pod nazivom Bijeda u Istri, ali mu ga je cenzor iskrižao te je objavljen bez potpisa. Nedugo zatim objavljen mu je članak Dopis iz Rakija, prvi tekst u ovoj knjizi. Već iduće godine Balota sam uređuje i piše gotovo sve članke u Hrvatskom listu, od kojih su u knjigu uvršteni "Od Raše do Pule" i "Od Pule do Raše i preko Raše".

Svoje radove nikad ne potpisuje s Mijo Mirković, već koristi razne pseudonime, poput Mirko Morsky, Franina, Brace, Frane Lončarov, Zvane iz Takale i, naravno, Mate Balota. Posljednji članak u Hrvatskom listu, uvodnik Veli Jože, objavio je 16. studenog 1918. godine. Iduće se godine upisuje na Filozofski fakultet u Zagrebu, a dvije godine kasnije odlazi u Njemačku, u Frankfurt na Majni, gdje 1923. stiče diplomu doktora ekonomskih znanosti.

Za vrijeme studija u Njemačkoj Balota je bio dopisnik triju listova; zagrebačkog Riječi, praškog Ceske slovo i bratislavskog B.Z. am Abend, a povremeno piše i za Novosti i Mladu Jugoslaviju iz Zagreba, te Staru našu slogu i Istarsku riječ iz Trsta. Upravo iz tog su razdoblja i četiri preostala naslova prvog dijela knjige, "U vlaku od Trsta do Pule", "Istarske nevolje", "Teški dani" i "Put barba Mate preko kunfina".

Drugi dio knjige nosi naziv "Istra se mijenja", što je ujedno i naziv serije feljtona koje je Mate Balota objavljivao u zagrebačkom časopisu Istra 1937. i 1938. godine pod pseudonimom Miho Krvavac. Objavljeno je ukupno dvanaest feljtona, od kojih je jedanaest uvršteno u ovu cjelinu, dok je osmi po redu, "Na putu s majkom", uvršten u treći dio knjige. U to je vrijeme Balota živio u Subotici, gdje predaje na Pravnom fakultetu. Feljtoni su nastali nakon njegovih posjeta sad već jednoj sasvim drugačijoj Istri, a u njima je najjasnije došla do izražaja simbioza minucioznog istraživača i autentičnog lirika, karakteristika svih njegovih proznih ostvarenja.

Treći dio knjige nazvan je "Na putu". U tom naslovu ima puno simbolike, jer Mate je Balota zapravo cijeli svoj život proveo na putu, razapet između rodne Istre i europskih gradova i metropola u kojima je trenutno boravio. Svoje prvo izbivanje od kuće, kada je kao mali od broda, star samo devet godina, plovio za Italiju, opisao je tridesetak godina kasnije u putopisu Put u Ravenu.

Sredinom tridesetih vratio se u rodni Rakalj, zajedno s cijelom familijom, na svadbu svoje sestre, iz čega je nastala reportaža "Na piru moje sestre", prikaz nestajanja jednog vremena i njegovih običaja. Cjelinu završavaju intimno i dirljivo pismo "Razgovor s mrtvim kumom" te reportaža iz Londona "Ča je pusta Londra", iskrena ispovijed iz grada u kojem se, kao uostalom ni u jednoj drugoj europskoj metropoli, Mate Balota nije mogao pronaći.

Prva tri dijela knjige čine svojevrsnu cjelinu, dok četvrti dio djelomice odstupa od nje. U njemu priređivač knjige donosi poveći rad o Matiji Vlačiću, velikom Labinjanu kojem se Balota neizmjerno divio i kojem je posvetio velik dio života. Rezultat toga su tri vrijedne knjige o njegovom životu i radu. U ogledu koji se nalazi u knjizi, "Matija Vlačić iz Labina", opisano je vrijeme i ljudi koji su živjeli u Vlačićevom Labinu, tako da se i on dobrim dijelom naslanja na sve prethodne radove u ovoj knjizi.

Svi su tekstovi u knjizi objavljeni identično kao u izvorniku, s minimalnim, zaista nužnim korekcijama. Možda se to kosi s današnjim pravopisnim standardima, ali sigurno pridonosi autentičnosti autorova načina pisanja i duha toga vremena. Na kraju knjige uvršteno je dvadesetak fotografija i dokumenata ne bi li čitatelj još plastičnije doživio velikog pisca, te kompletna bibliografija Balotinih radova objavljenih uperiodici od 1914. do 1963. godine.

Mate Balota, pravo ime Mijo Mirković, rođen u istarskom selu Rakalju. Studirao filozofiju, ekonomiju i društvene znanosti u Berlinu i Frankfurtu na Majni, gdje je doktorirao 1923. Između dva rata biran je za docenta na Pravnom fakultetu u Subotici i profesora Visoke ekonomsko-komercijalne škole u Beogradu a od 1945. do smrti redovni je profesor Visoke ekonomsko-komercijalne škole, poslije Ekonomskog fakulteta, u Zagrebu. Član je JAZU (Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti). Intenzivno se bavio i novinarstvom i književnošću.

Objavio velik broj knjiga, znanstvenih rasprava i članaka iz područja ekonomike narodne privrede, planiranja, ekonomike, agrara, teorije unutarnje i vanjske trgovine i hrvatske kulturne povijesti, od kojih su mnoge pionirski radovi u pojedinim znanstvenim disciplinama.

U hrvatskoj književnosti Mate Balota zauzeo istaknuto mjesto svojom zbirkom čakavskih pjesama «Dragi Kamen» (1938), romanom «Tijesna Zemlja» (1946), znanstvenim monografijama: «Stara Pazinska Gimnazija» (1950), «Puna je Pula» (1954), «Flacius» (1938), te «Matija Vlačić Ilirik» (1960), o istaknutom hrvatskom i europskom latinistu i reformatoru XVI. stoljeća. Za tu je knjigu dobio nagradu Hrvatskoga sabora za životno djelo. Poezija mu je vezana uz istarskog čovjeka i zemlju sa snažnim socijalnim tonom. Proza mu je tradicionalna a znanstveni radovi odišu pozitivizmom ali i mnogim osobnim interpretacijama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.