Roman Željke Kovačević Andrijanić pod nazivom "Ulica neriješenih zagonetki" mogao bi se definirati kao slagalica koju nije moguće u cijelosti sastaviti u jako kratkom vremenu. No, kako naš zadatak kao čitatelja ili kritičara nije uvijek nešto sastaviti, mi smo ovaj roman pokušali rastaviti do najsitnijih dijelova ne bi li nam se ukazao onaj vrh čitalačke piramide koji se u romanima često na samom početku raspoznaje. (Naravno da se već iz ove nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu i sl.)

... Vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima.

Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkoga prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje...

Kovačević Andrijanić u ovom romanu zadala težak zadatak da kroz mnoštvo likova progovori o gradu te da nam različitim pripovjedačkim tehnikama ukaže na energiju grada koji u crnilo usisava svoje protagoniste poput nemoćnih vojnika pred najezdom neprijateljske ruke.

(iz pogovora Kristine Posilović)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.