Gospodin Djed je okinuo ose dok su se skupljale oko grožđa koje je Majka kao dekoraciju toga dana postavila na orahovu stolu. Uslikao je mrave, kasnije te sedmice, na onom istome tanjuru od kojeg se na mjestu tvorničkog žiga formirala Maginot linija čitave mravlje kolonije koju kasnije nitko od nas nije spominjao, dakle vidio. Fotografirao je i svoju priliku u velikom ogledalu majčine psihe ispred kojeg je onako koščat pozirao ne mogavši sakriti strah koji ga je, čim je ugledao Majku na odru, žigosao kao krivca, kao nekog tko je najodgovorniji za ono čemu smo svi nijemo svjedočili. Gospodin Djed je uslikao kraj otvorene Majčine grobnice djevojčicu koja stoji ondje kao blijeda kopija francuskog mimičara, u bijelom, od emocija odriješenom izrazu lica. Zatim blato. Lokve. Krvi. (Krvi na žalost nije uslikao jer krvi nije bilo). Kišu.

Zabilježio je mog Oca u potkošulji i netom dopremljenom fraku za Gospodina Djeda koji je ovaj samo nehajno prebacio preko ramena da osujeti hladnoću dok su mu pramenovi kose neobuzdano stršali kao ticala. Ondje Otac djeluje pomalo usplahireno kao bojažljivi kukac sa čašicom domaće loze koja je sasvim prazna stajala u njegovoj desnoj ruci i bradom koju je zapjenio tik pred brijanje, kao kontrapunkt čitavoj prilici, jer Otac je djelovao golobrado.
 
***

Tanja Novak (Čakovec, 1977.) je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti te teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. S dramom Kućni posjet ulazi u finale Nagrade za dramsko djelo Marin Držić 2012. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.