Eric Rohmer
Dvije ili tri stvari koje znam o filmu
- Nakladnik: Mathias Flacius
- Prijevod: Igor Grbić, Erik Pečečnik
- 02/2012.
- 88 str., meki uvez
- ISBN 9789536875443
- Cijena: 7.96 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Ne tako davno svijet su napustili dvojica velikana francuskog filma: Eric Rohmer i Claude Chabrol. Rohmer u siječnju, a Chabrol u rujnu 2010. godine. Prije više od pola stoljeća, njih dvojica su, zajedno s Godardom, Truffautom i Rivetteom, krenuli u stvaranje možda najvećeg modernističkog pokreta u povijesti filma - novog vala. Zajedno su napisali i knjigu o Hitchcocku, kojem su se divili i kojeg su stavljah uz bok jednom Ejzenštejnu i Murnauu. Svoje prve dugometražne filmove snimili su krajem pedesetih godina i otada nisu prestajali stvarati.
Eric Rohmer je svoj posljednji film "Ljubavi Astreje i Celadona" snimio 2007. godine, u svojoj osamdeset i osmoj godini. Izjavio je tada da mu je to vjerojatno posljednji film u životu jer više nema snage za takav napor kao što je režiranje filma. Stvarajući doslovce "do posljednjeg daha" Rohmer je i u svojim poznim godinama ostao vjeran filmskom postupku koji ga je krasio od samih početaka, a kojeg možemo sažeti u jednoj riječi: jednostavnost.
Skromni budžeti, relativno nepoznati glumci, oskudna scenografija, minimalna rasvjeta, asketska kamera bez suvišnih pokreta i začudnih kutova neke su od značajki svih Rohmerovih filmova. Njegovi junaci su najčešće osobe mlađe ili srednje životne dobi bez većih materijalnih poteškoća, koje većinu filma provode u razgovoru. Uvijek je posrijedi manji broj likova čija je, pa moglo
bi se reći, stalna preokupacija (ne)mogućnost istinske ljubavi.
Upravo zbog jednostavnosti kojom je pristupao stvaranju svojih djela te dosljednosti takvom pristupu, Rohmer je sebi priskrbio epitet "najvećeg" među svim novovalovcima. Promatrajući njegov cjelokupni opus, raspoređen uglavnom u tri zaokružena ciklusa; Moralne priče, Komedije i izreke i Priče četiriju godišnjih doba, možemo ga mirne duše smjestiti uz bok najznamenitijih modernista sedme umjetnosti: Tarkovskog, Bergmana, Felhriija i Antonionija.
U ovoj knjižici donosimo četiri Rohmerova eseja te opsežan intervju koji je s njim ranih osamdesetih vodio Jean Narbonni. Na samom početku probrali smo i desetak Rohmerovih crtica o filmskom zanatu ne bi li njegove poglede na film još malo približili poklonicima ovog velikog režisera.
Urednik
"Kad bi ovisilo isključivo o meni, umjesto da ljude privlačim k svojim filmovima nastojao bih ih usmjeriti drugamo. Rado bih im rekao da su moji filmovi daleko teži no što doista jesu, i to zato što ih ne volim razočarati. Volim prikazivati svoje filmove osobama koje su ih u stanju cijeniti. Ne zanima me broj gledatelja. Naravno, svjestan sam da je film investicija koja bi trebala povratiti uloženi novac. Ali, kako moji filmovi nisu skupi, ne držim da mi je potrebno brojno gledateljstvo i uvijek sam smatrao da ih treba projicirati u ne odveć prostranim dvoranama. Intimnost mojih filmova ne odgovara prevelikoj dvorani ili publici. Također, mislim da ne odgovaraju ni masovnom ili kolektivnom doživljaju. Bolje je da ih gledatelj doživljava sasvim osobno. Svaki bi doživljaj trebao biti jedinstven, individualan, drugačiji."
Eric Rohmer
***
Erich Rohmer (1920-2010), pravim imenom Maurice Scherer, jedan je od glavnih protagonista najvećeg modernističkog pokreta u povijesti filma - francuskog novog vala. Snimio je dvadesetak igranih filmova, a svoj posljednji film, "Ljubavi Astreje i Celadona" snimio je u svojoj osamdeset i osmoj godini.
Eric Rohmer je svoj posljednji film "Ljubavi Astreje i Celadona" snimio 2007. godine, u svojoj osamdeset i osmoj godini. Izjavio je tada da mu je to vjerojatno posljednji film u životu jer više nema snage za takav napor kao što je režiranje filma. Stvarajući doslovce "do posljednjeg daha" Rohmer je i u svojim poznim godinama ostao vjeran filmskom postupku koji ga je krasio od samih početaka, a kojeg možemo sažeti u jednoj riječi: jednostavnost.
Skromni budžeti, relativno nepoznati glumci, oskudna scenografija, minimalna rasvjeta, asketska kamera bez suvišnih pokreta i začudnih kutova neke su od značajki svih Rohmerovih filmova. Njegovi junaci su najčešće osobe mlađe ili srednje životne dobi bez većih materijalnih poteškoća, koje većinu filma provode u razgovoru. Uvijek je posrijedi manji broj likova čija je, pa moglo
bi se reći, stalna preokupacija (ne)mogućnost istinske ljubavi.
Upravo zbog jednostavnosti kojom je pristupao stvaranju svojih djela te dosljednosti takvom pristupu, Rohmer je sebi priskrbio epitet "najvećeg" među svim novovalovcima. Promatrajući njegov cjelokupni opus, raspoređen uglavnom u tri zaokružena ciklusa; Moralne priče, Komedije i izreke i Priče četiriju godišnjih doba, možemo ga mirne duše smjestiti uz bok najznamenitijih modernista sedme umjetnosti: Tarkovskog, Bergmana, Felhriija i Antonionija.
U ovoj knjižici donosimo četiri Rohmerova eseja te opsežan intervju koji je s njim ranih osamdesetih vodio Jean Narbonni. Na samom početku probrali smo i desetak Rohmerovih crtica o filmskom zanatu ne bi li njegove poglede na film još malo približili poklonicima ovog velikog režisera.
Urednik
"Kad bi ovisilo isključivo o meni, umjesto da ljude privlačim k svojim filmovima nastojao bih ih usmjeriti drugamo. Rado bih im rekao da su moji filmovi daleko teži no što doista jesu, i to zato što ih ne volim razočarati. Volim prikazivati svoje filmove osobama koje su ih u stanju cijeniti. Ne zanima me broj gledatelja. Naravno, svjestan sam da je film investicija koja bi trebala povratiti uloženi novac. Ali, kako moji filmovi nisu skupi, ne držim da mi je potrebno brojno gledateljstvo i uvijek sam smatrao da ih treba projicirati u ne odveć prostranim dvoranama. Intimnost mojih filmova ne odgovara prevelikoj dvorani ili publici. Također, mislim da ne odgovaraju ni masovnom ili kolektivnom doživljaju. Bolje je da ih gledatelj doživljava sasvim osobno. Svaki bi doživljaj trebao biti jedinstven, individualan, drugačiji."
Eric Rohmer
***
Erich Rohmer (1920-2010), pravim imenom Maurice Scherer, jedan je od glavnih protagonista najvećeg modernističkog pokreta u povijesti filma - francuskog novog vala. Snimio je dvadesetak igranih filmova, a svoj posljednji film, "Ljubavi Astreje i Celadona" snimio je u svojoj osamdeset i osmoj godini.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
