U svojem proznom prvijencu, kratkom autofikcijskom romanu 'Jezero', Ana Brnardić hvata se ukoštac s jednim od najtežih izazova koji se uopće mogu postaviti pred spisateljicu – kako tekstom upečatljivo osmisliti razornu prazninu koja se otvara u trenutku kada shvaćamo da naš bližnji umire? Smrt oca središnji je...

Beskrajno inventivnom imaginacijom te već od svoje prve knjige dosljednom provedbom tema i motiva na takorekuć onirički hipnotičan, duboko ambijentalan način, Ana Brnardić se u svakoj novoj zbirci, pa tako i u najnovijoj 'Vuk i breza' ovjerovljuje kao pjesnikinja prirode.

Nove pjesmeAne Brnardić nastavljaju razvijati očuđujuću lirsku naraciju. Pjesničke slike elegantno uviru jedne u druge, bez oštrih prijelaza, ali uz konstantnu izmjenu perspektiva koje otvaraju nove dimenzije lirskoga svijeta, često u svega nekoliko riječi.

Ekonomičnost i komornost izraza te gustu mrežu značenja u opreznoj potrazi za riječima - zasigurno supstancijalne elemente svog dosadašnjeg pjesničkoga identiteta - Ana Brnardić u svojoj novoj knjizi "Postanak ptica" umnogome dovodi u pitanje.