U sažetom, ujezgrenom mjerilu Slamnigova opusa hrvatska je druga moderna ostvarila svoj estetski vrhunac i organski se pretopila i prešla u razdoblje što ga nazivamo postmodernim, a koje svojim trajanjem i dalje potvrđuje da bi bez recepcije i razumijevanja Slamnigova primjera bilo defektno i neadekvatno. (Tonko Maroević)