Višnu, Čovjek za usputne poslove u jednoj zgradi u Bombayu, umire na stubišnom odmorištu. Pred našim se očima oko njega nesmetano odvijaju životi stanovnika zgrade: zaraćenih kućanica na prvom katu, zaljubljenih tinejdžera na drugom, i usamljenog udovca koji na trećem tuguje u tišini.

U romanu priča o rođenju Indije kao nove nacije teče usporedo sa složenim psihološkim putovanjem žene u kojoj se sukobljavaju tradicija i suvremenost. Izmjenjujući sentimentalnost i jasno sagledavanje okolnosti, Suri otkriva svoju veliku humanost i osjećaj nježnosti prema ženama koje krče svoj put u svijetu muškaraca.