Autorica prikazuje razvoj i značajke dnevnika kao dokumenta o osobnom životu svojeg pisca, a središnje pitanje u knjizi jest određivanje umjetničko-estetskih i sadržajnih razlika između pravog, stvarnog istinitog dnevnika, kojeg odlikuju vjerodostojnost i istinoljubivost, u odnosu na uistinu pravi dnevnik kao književni oblik.

Knjiga sadrži 21 priču, među kojima je niz onih koje su pripovjedno, jezično i psihološko tako majstorski napisane da mogu poslužiti kao svojevrstan kanon. U svakoj se vidi kako autorica u malom prostoru, u zadanom okviru priče, nastoji u najkraćim crtama čitatelju oslikati čitav jedan život, roman jednog života.