Miloševićeva selektorska ponuda u antologiji novijega srpskog pjesništva, uz vrlo instruktivan predgovor koji uspijeva obuhvatiti tekst i kontekst, odgovorno i kompetentno nastoji, s jedne strane, antagonirati autore stasale krajem osamdesetih i početkom devedesetih kroz njihova pjesnička oprimjerenja, njihove poetske ideologije.

Poezija je za Nenada Miloševića polje bivanja i bivstvovanja, polje u kojem se i na kojem se živi - stalno, ne tek povremeno, onda kada to zatraži prigoda. To znači da je poezija uvijek i svuda, i onda kada on nije u njoj i s njome, ona je, unatoč tome, tu, i tu se ništa ne može. Ići protiv poezije za Nenada Miloševića...