Vjetar sa sjeverozapada ponovno je progovorio. Ovaj puta o mjestima na koja Mjesečeva svjetlost noću ne dopire, koja istodobno bude nostalgiju i strahopoštovanje i na kojima glavnu riječ vode vještice, copernice, vragovi, mure, jankići, nevidinčići, baukači i druga bića tame.

Zdenko Bašić ovaj puta potpisuje uz likovni dio i tekst, svoj je osobni, unutarnji stvaralački poriv prožeo pričama koje su mu u djetinjstvu pričale bake te uz iznimno snažne vizuale kreirao svojevrsni intimni spomenar ne samo svojeg djetinjstva već i sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog gorja.