U nevelikim poglavljima knjige traži se veza između određenih punktova u glavnom gradu i djelovanja autorice Gričke vještice. Te stranice predstavljaju poticaj za njegovanje kulture sjećanja i jačanje svijesti o važnosti zaslužnih žena u povijesti novinarstva, književnosti, aktivizma i zagrebačkog života.

Mjesto i prostor usklađeni su s likovima, lelujavim, promašenim egzistencijama koje, kao junaci Dostojevskog iz ruskih krčmi, izlaze iz štakorbarova, ilegalnih kafića otvaranih u podrumima ili stražnjim prostorijama obiteljskih kuća po predgrađima i koji predstavljaju fakat iz hrvatske (post)ratne stvarnosti.