Epizode konkretizirane kao motivi dobro su pogođene. Auktorica je umješna u čudnoj, mjestimično i mučnoj, ali ne i neuvjerljivoj igri neprekidnog personificiranja koja sve i opredmećuje i uosobljuje: strah, glad, bol, vlastiti um. Njeni detaljni fizički opisi u spoju s namjerno nedovršenim psihološkim konturama karaktera nerijetko stvaraju atmosferu mučnine kojom je prožet čitav roman.