U romanu 'Vječni sin' Tezza prati odrastanje svoga sina Felipea, dječaka s Downovim sindromom, od rođenja pa do njegove dvadeset i šeste godine. U tom procesu, suočavajući se vlastitim slabostima, vlastitim osjećajima krivnje i srama, on postupno prihvaća sinovljevu bolest – jer, problem je, shvaća, uvijek bio u njemu, a ne u njegovom sinu.