Nema ovdje vjerojatno ničega što već u nekoj formi nismo čitali drugdje, ali složit ćemo se da i nije najvažnije da se iznese nikad čuvena priča, nego da literarni svijet koji je Fatma Aydemir izgradila na vlastitim iskustvima, ali i kako kaže, na istraživanjima koje je provela unutar useljeničke zajednice, pulsira i živi; da se možemo povezati s likovima, da nas ništa ne izbacuje i da smo svih...