Jurica Pavičić kreće od lapidarnog, kanonskog izbora deset autora i dvanaest filmova, no svakim esejom duboko zasijeca u dominantne filmske stilove i tematske mijene hrvatskog filma, i još dublje u povijesne, društvene i ekonomske fenomene hrvatskog društva, ispisujući izvanredne ekskurse na temu turizma, legitmiteta vlasti, ili etičkih atributa građanstva.

'Modernizam u hrvatskom igranom filmu' originalan je rad: tematski i metodološki jedinstven u hrvatskoj filmskoj historiografiji. Tomislav Šakić polazi od općeg razumijevanja odnosa klasičnog i modernističkog stila (u igranom filmu) i definira korpus hrvatskog modernističkog filma.