Smrt odnosno smrtnost središnja je preokupacija autora koji je pred kraj života izjavio kako nije prošao ni jedan jedini dan, a da nije razmišljao o toj temi. Kod Bergmana se ona pojavljuje kao duboka potreba za propitivanjem vlastitih ograničenja i imanentne krhkosti sebstva tjerajući ga na radikalna istraživanja ljudske intimnosti i krajnjih konzekvenci međuljudskih odnosa.