Nasilje je – kodirano u čovjekovu genomu – trajno koliko i ljudski rod. U svojem romanu 'Nebo pod Berlinom' Jaroslav Rudiš ne propušta upozoriti na rezignaciju kao neminovnost koju nijedna generacija nije uspjela (ili ne može) izbjeći – pa tako ni šezdesetosmaši zaljubljeni u ideal ravnoteže koja isključuje sukob i uspostavlja trajni te sveopći mir.