Nalazimo se u izvanrednoj situaciji i čini nam se da se nikad nije ovakva dogodila. Ratno stanje, a nema rata. Neprijatelj je nevidljiva radijacija, i nevidljivi virus. Slobodni smo, a ne smijemo ništa. I koliko god sve bilo turobno, ipak je na neki bizaran način utješno da smo na svim tim mjestima u povijesti već prije bili, i izvukli se. Čitala sam da vidim kako smo preživjeli.

Zašto se ne okrenuti pravim umjetničkim sadržajima i jezičnoj ljepoti koja će nas inspirirati da nastavimo dalje misliti i stvarati i tako napunimo baterije za vrijeme koje dolazi? Oduvijek mislim da nas u okrutnosti i banalnosti svakodnevice samo umjetnost može spasiti, sada to možda vrijedi više nego ikada. Trenutak je za čitanje.