Čarobni zeleni kišobran može se čitati namjenski, kroz puno edukativnih prizmi, ali može se čitati i kao čista avantura, napetica, priča koju želimo što prije progutati da vidimo što je dalje bilo. U gutanju teksta samo je jedan potencijalni problem: izgubit ćemo slike, koje traže vrijeme, jer pomno gledanje ne može se požurivati.