Philippe Claudel čitatelja suočava sa sljedećom situacijom: na vrata nam pokuca netko tko očajnički treba našu pomoć, mi ga momentalno procjenjujemo kao potencijalnu prijetnju, čak ne kao životnu ugrozu, nego naprosto remećenje komocije. U atmosferi neznanja, apriornog straha i maksimalne fokusiranosti na osobnu mikrosituaciju, nestaje ljudskosti i suosjećanja, a kad toga nema, ne može biti ni života,...

'Zid Mediteran' nastavlja davno započetu borbu u vremenu koje ima malo ili nimalo strpljenja za empatična razmatranja ljudskih ili civilizacijskih problema. Upitna je retorička zavodljivost i diskurzivna snaga te i takve borbe, no to nije problem samoga stripa koliko same umjetnosti. Priče o egzilu i egzilantima nisu se pojavile jučer, a neće ni prestati sutra.