I metodički i stilski, a u velikoj mjeri i sadržajno, kao nit koja povezuje tu mrežu zajedničke sudbine svijeta i svakoga od nas u njemu, Vrabec rabi sinesteziju. U igri pisanja u kojemu se u jedno stapaju statika i dinamika, Vrabec još jednom naglašava možda najbitniji segment njegove osobne po-etike: skok "unatrag", u modernizam. U modernizam iz kojega ionako, svojom voljom i argumentima koje nalazimo...