Popovićevi ukoričeni eseji predstavljaju – osim ekspozea ljubavi prema muzici – i ono što običavamo nazivati svjedočanstvom vjere. Međutim, neovisno o čitalačkoj poziciji, ova knjiga je i neupitno svjedočanstvo muzike – poučno i nadahnjujuće – koje mnogima može poslužiti i kao vodič kroz žanrove/etape muzičke evolucije u 20. stoljeću i dalje.

Ignoriramo li ton i New Age vokabular za kojim prečesto poseže, dobit ćemo sasvim zgodan i jednostavno napisan priručnik i self-help knjigu koja ne traži svoju žrtvu (ciljanu publiku) i koja ne cilja na slabosti, već u središte stavlja ne nas (stvaratelje), ne samo umjetnost, nego međusobnu povezanost čovjeka, svijeta ideja i prirode. Ona inzistira da je sve spojeno, da sve jedno je.