Prijevodna kritika ne bi se smjela svesti na nabrajanje prevoditeljskih propusta nego utvrditi je li mreža značenja u prijevodu otprilike slična kao u izvorniku ili je došlo do nekih bitnijih pomaka pa bi u tom slučaju trebalo ponuditi neko novo, bolje rješenje. U tom smislu, prijevodna kritika potiče na neprekidan dijalog između izvornika i novih pokušaja prijevoda.