Centar je u svijesti pripovjedača, u subjektivnom doživljaju i ocrtavanju individualne egzistencije 'per se', gdje se psihologija junaka vodi često i do neke od najkrajnjijih točaka, ili njihove slutnje, a to je često točka ludila. Jer Walserov šetač nije samo promatrač – on i vidi, a paradoksalno, u onome što i kako vidi snažno se zrcali on sam.