SF se gotovo uvijek pretvara u monolog s engleskim naglaskom pa su disonantni glasovi poput Žiljakovog nužan i dobrodošao korektiv totalitarnoj hegemoniji anglosaksonske monokulture. Žiljak je jedan od rijetkih autora sposobnih iz disonance, otpora i kritike napraviti čitljivu, spektakularnu prozu koja s veseljem koristi ikoničke žanrovske 'besmislice', a da pri tome istovremeno ne pristaje i na ideološke...

Možda je upravo taj nonšalantni odnos prema radnom mjestu i karijeri, ta kritika sakrosanktnih maksima novovjekovnog kapitalizma, zaogrnuta u veseli i bezbrižni jezik dječjega stripa razlog zbog kojega Gaston nije doživio izdanje na engleskom jeziku sve do 2017. godine. Previše je tu bilo europske anarhije da bi se to samo tako, bez kontrole, serviralo američkoj djeci.