Bekim Sejranović: Tvoj sin Huckleberry Finn
Najnoviji, redom četvrti, roman Bekima Sejranovića (Brčko, 1972.) Tvoj sin Huckleberry Finn objavljen u prosincu prošle godine u izdavačkoj kući V.B.Z., udara na više tematskih nivoa, pri čemu se čak tri naslućuju već iz naslova - riječna pustolovina, maskulino sazrijevanje, konflikt s očinskim autoritetom.
Tvoj sin Huckleberry Finn
Sejranović ovdje slobodno preispisuje pustolovnu pripovijest Marka Twaina uzevši je kao labavi narativni okvir za svoju literarnu posvetu ocu. Twainov Huck se, kako znamo, u dječačku avanturu rijekom Mississippi otiskuje s odbjeglim robom Jimom, opterećen nepopravljivim odnosom s agresivnim ocem alkoholičarem. Bekimova je pak priča čvrsto ukotvljena u naš lokalni, regionalni kontekst, na potezu između Brčkog i Orašja, pa dalje Savom sve do Dunava. Ipak, panonski kolorit, s brodicama i splavovima, ali i plejadom osebujnih likova u prolazu, priziva specifičnu ugođajnost svojstvenu svim ušćima svijeta, tako i Manausa ili New Orleansa, neimenovanom (anti)junaku ove knjige znanih iz stripova o Mr. Nou i dječjih romana. No, ako Twainov Huckleberry Finn simbolizira djetinju, mladenačku neukrotivost i slobodu, Sejranovićev naprotiv svjedoči o jalovom eskapizmu, autodestruktivnom bijegu od odgovornosti jednog muškarca na pragu srednjih godina.
Baš svako bi ljeto pripovjedač provodio na Savi, a zimi se vraćao na rad u Norvešku. Kroz tristo trideset i šest ispovjedničkih stranica saznat ćemo kako je on to od riječkog učenika nautike postao riječni kapetan bez posade. Njegova čežnja za rijekom, ljubav za rodni kraj, ali i (post)ratna trauma ogledaju se u gorko humornoj rečenici 'Ne treba ti zemlja koje ionako više nema, kad imaš vodu.' Upoznat ćemo ga dok plovi s prijateljem, nadimka Crnac, inače riječnim krijumčarem, a posve neočekivano, pridružit će im se i Matori, povratnik iz Australije, ujedno pripovjedačev otuđeni otac. Ovaj trojac čini posadu broda Savska buba i triangularnu konstrukciju primarnog narativnog sloja romana koji se odmotava u fabularnoj sadašnjosti, u ljeto 2014.
Riječ je o sjajnom piscu koji posjeduje pričalački nerv, mudrost stare duše, potentan humor, frapantnu lucidnost.
Prva pripovjedna linija otpočinje u trenutku kada fokalizator - nagutavši se halucinogena - pretražuje savske ade zabrinut za nasmrt bolesnog oca koji se baš toga dana nije vratio iz noćnog ribolova. Putem mu se počinju rojiti evokacije na Oslo i norveški mentalitet, propale, a još nepreboljene ljubavi, na Rijeku u kojoj se školovao, Bosnu u kojoj je odrastao, ali najviše na jednu drugu, daleko smjeliju i veseliju plovidbu iz 2006., koja je njegovu neveliku, ali zato internacionalnu ekipu trebala Savom i Dunavom odvesti sve do Crnog mora. Narator će s Norvežaninom Petterom i Japancem Mokuom u ulozi snimatelja, zapeti pred Đerdapskom klisurom, no uspjet će o ovoj, doduše ne posve realiziranoj putešestviji - a koja čini drugu, vrlo uspjelu i zavodljivu liniju romana - snimiti dokumentarac.
Ljepši kraj
Ovaj obiman i kompleksan romaneskni tekst, razliven poput rijeke i prepun meandara i virova, neformalni je, razbarušeni putopis relativno malenim, ograničenim prostorom, no svaki je rukavac Save potencijalna prilika za otkrivanje čuda - fosiliziranih školjki, pa i pokojeg mamutskog zuba, svakojakih osebenjaka u vidu domaćih ljudi i putnika namjernika. Korito rijeke i pridružena mu obalna naselja čine jedinstveni mikrokozmos kojim vrludaju raznovrsni likovi, svatko po svome poslu - ribari, splavari, šverceri, granični policajaci, krčmari s čarda... čitav jedan riječni narod.
Svjedočit ćemo i pripovjedačevim bjesomučnim svakodnevnim drogiranjima, pa osim putopisnog karaktera, ovaj narativ ima i odliku kronikalnog prikaza jednog ulančanog, ovisničkog tripa. Kao diler norveškim gljivama, ali i vlasnik raskošnog nesesera s različitim, ovdašnjem stanovništvu nepoznatim i nedostupnim tabletama, ja-pripovjedač prometnuo se u tome kraju u nešto poput splavarskog vrača, kojemu potrebiti dolaze po pomoć, a on im na opskurnim seansama velikodušno miksa koktele.
Pripovijedajući nelinearno i digresivno, ali lako, šarmantno i duhovito - pritom se nerijetko vrlo familijarno obraćajući izravno čitatelju - ovaj melankolični obješenjak nas, već omamljene riječnim, alkoholnim i opijatskim isparavanjima, hipnotizira svojim tokom svijesti fragmentariziranim nebrojenim analepsama, halucinacijama, košmarnim snovima. Timbar tih razmrvljenih pripovjednih cjelina varira od čistog zena tijekom dokonih kontemplacija, preko euforije i trbušnog smijeha, do bolećivosti.
Nigdje, niotkuda
Sejranovićev pripovjedač promatra ljude i zbivanja iz višestruko iskošene vizure - iz pozicije nekoga tko kao povremeni povratnik jest i nije ovdje, tko je nepovratno iskorijenjen. On pluta rijekom i gotovo izbjegava kopno dok mu je percepcija izglobljena stimulansima. U svojim pomalo pikaresknim tumaranjima bilježi poratni, posttranzicijski život pogranične provincije. Istodobno, brojnim flešbekovima u djetinjstvo, dječaštvo i mladost, oslikava multifacetnu fresku ovih tragičnih, okrnjenih prostora.
U svim svojim prozama Sejranović analitički promišlja i iznova preslaguje vlastitu intimu. Ovdje kao i uvijek dosada kroz niz anegdota, žanrovski eksperimentalno i tek naoko neobavezno perpetuira za njega elementarno važne teme egzila, drugosti, sjevernjačke inzularnosti, izmještenosti i nepripadanja, nomadizma. Čini to autoterapijski, autopoetički, ovaj put bez ostatka, do kosti, kako bi se rješio balasta prošlosti i mogao krenuti dalje.
Iako sam u ovome romanu ponegdje zapinjala za redundancije, to je ipak tek minorna zamjerka. Riječ je o sjajnom piscu koji posjeduje pričalački nerv, mudrost stare duše, potentan humor, frapantnu lucidnost. Tvoj sin Huckleberry Finn autentična je i sočna autofikcionalna proza, katarzična i transformativna, koja - čini mi se - najavljuje neki novi autorski početak. Objedinivši sve svoje dosadašnje osobne preokupacije Bekim Sejranović ovom knjigom kao da zatvara krug, pa možda i okončava jedan - tematski gledano - književni ciklus, intimističku tetralogiju započetu sad već kultnim prvijencem Nigdje niotkuda.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )