Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vanja Kulaš • 15.02.2016.

Bekim Sejranović: Tvoj sin Huckleberry Finn

Najnoviji, redom četvrti, roman Bekima Sejranovića (Brčko, 1972.) Tvoj sin Huckleberry Finn objavljen u prosincu prošle godine u izdavačkoj kući V.B.Z., udara na više tematskih nivoa, pri čemu se čak tri naslućuju već iz naslova - riječna pustolovina, maskulino sazrijevanje, konflikt s očinskim autoritetom.  
 

Tvoj sin Huckleberry Finn Sejranović Bekim

Sejranović ovdje slobodno preispisuje pustolovnu pripovijest Marka Twaina uzevši je kao labavi narativni okvir za svoju literarnu posvetu ocu. Twainov Huck se, kako znamo, u dječačku avanturu rijekom Mississippi otiskuje s odbjeglim robom Jimom, opterećen nepopravljivim odnosom s agresivnim ocem alkoholičarem. Bekimova je pak priča čvrsto ukotvljena u naš lokalni, regionalni kontekst, na potezu između Brčkog i Orašja, pa dalje Savom sve do Dunava. Ipak, panonski kolorit, s brodicama i splavovima, ali i plejadom osebujnih likova u prolazu, priziva specifičnu ugođajnost svojstvenu svim ušćima svijeta, tako i Manausa ili New Orleansa, neimenovanom (anti)junaku ove knjige znanih iz stripova o Mr. Nou i dječjih romana. No, ako Twainov Huckleberry Finn simbolizira djetinju, mladenačku neukrotivost i slobodu, Sejranovićev naprotiv svjedoči o jalovom eskapizmu, autodestruktivnom bijegu od odgovornosti jednog muškarca na pragu srednjih godina.  

Baš svako bi ljeto pripovjedač provodio na Savi, a zimi se vraćao na rad u Norvešku. Kroz tristo trideset i šest ispovjedničkih stranica saznat ćemo kako je on to od riječkog učenika nautike postao riječni kapetan bez posade. Njegova čežnja za rijekom, ljubav za rodni kraj, ali i (post)ratna trauma ogledaju se u gorko humornoj rečenici 'Ne treba ti zemlja koje ionako više nema, kad imaš vodu.' Upoznat ćemo ga dok plovi s prijateljem, nadimka Crnac, inače riječnim krijumčarem, a posve neočekivano, pridružit će im se i Matori, povratnik iz Australije, ujedno pripovjedačev otuđeni otac. Ovaj trojac čini posadu broda Savska buba i triangularnu konstrukciju primarnog narativnog sloja romana koji se odmotava u fabularnoj sadašnjosti, u ljeto 2014.  

Riječ je o sjajnom piscu koji posjeduje pričalački nerv, mudrost stare duše, potentan humor, frapantnu lucidnost.


Prva pripovjedna linija otpočinje u trenutku kada fokalizator - nagutavši se halucinogena - pretražuje savske ade zabrinut za nasmrt bolesnog oca koji se baš toga dana nije vratio iz noćnog ribolova. Putem mu se počinju rojiti evokacije na Oslo i norveški mentalitet, propale, a još nepreboljene ljubavi, na Rijeku u kojoj se školovao, Bosnu u kojoj je odrastao, ali najviše na jednu drugu, daleko smjeliju i veseliju plovidbu iz 2006., koja je njegovu neveliku, ali zato internacionalnu ekipu trebala Savom i Dunavom odvesti sve do Crnog mora. Narator će s Norvežaninom Petterom i Japancem Mokuom u ulozi snimatelja, zapeti pred Đerdapskom klisurom, no uspjet će o ovoj, doduše ne posve realiziranoj putešestviji - a koja čini drugu, vrlo uspjelu i zavodljivu liniju romana - snimiti dokumentarac. 

Ljepši kraj Sejranović Bekim

Ovaj obiman i kompleksan romaneskni tekst, razliven poput rijeke i prepun meandara i virova, neformalni je, razbarušeni putopis relativno malenim, ograničenim prostorom, no svaki je rukavac Save potencijalna prilika za otkrivanje čuda - fosiliziranih školjki, pa i pokojeg mamutskog zuba, svakojakih osebenjaka u vidu domaćih ljudi i putnika namjernika. Korito rijeke i pridružena mu obalna naselja čine jedinstveni mikrokozmos kojim vrludaju raznovrsni likovi, svatko po svome poslu - ribari, splavari, šverceri, granični policajaci, krčmari s čarda... čitav jedan riječni narod.

Svjedočit ćemo i  pripovjedačevim bjesomučnim svakodnevnim drogiranjima, pa osim putopisnog karaktera, ovaj narativ ima i odliku kronikalnog prikaza jednog ulančanog, ovisničkog tripa. Kao diler norveškim gljivama, ali i vlasnik raskošnog nesesera s različitim, ovdašnjem stanovništvu nepoznatim i nedostupnim tabletama, ja-pripovjedač prometnuo se u tome kraju u nešto poput splavarskog vrača, kojemu potrebiti dolaze po pomoć, a on im na opskurnim seansama velikodušno miksa koktele.  

Pripovijedajući nelinearno i digresivno, ali lako, šarmantno i duhovito - pritom se nerijetko vrlo familijarno obraćajući izravno čitatelju - ovaj melankolični obješenjak nas, već omamljene riječnim, alkoholnim i opijatskim isparavanjima, hipnotizira svojim tokom svijesti fragmentariziranim nebrojenim analepsama, halucinacijama, košmarnim snovima. Timbar tih razmrvljenih pripovjednih cjelina varira od čistog zena tijekom dokonih kontemplacija, preko euforije i trbušnog smijeha, do bolećivosti.

Nigdje, niotkuda Sejranović Bekim

Sejranovićev pripovjedač promatra ljude i zbivanja iz višestruko iskošene vizure - iz pozicije nekoga tko kao povremeni povratnik jest i nije ovdje, tko je nepovratno iskorijenjen. On pluta rijekom i gotovo izbjegava kopno dok mu je percepcija izglobljena stimulansima. U svojim pomalo pikaresknim tumaranjima bilježi poratni, posttranzicijski život pogranične provincije. Istodobno, brojnim flešbekovima u djetinjstvo, dječaštvo i mladost, oslikava multifacetnu fresku ovih tragičnih, okrnjenih prostora.  

U svim svojim prozama Sejranović analitički promišlja i iznova preslaguje vlastitu intimu. Ovdje kao i uvijek dosada kroz niz anegdota, žanrovski eksperimentalno i tek naoko neobavezno perpetuira za njega elementarno važne teme egzila, drugosti, sjevernjačke inzularnosti, izmještenosti i nepripadanja, nomadizma. Čini to autoterapijski, autopoetički, ovaj put bez ostatka, do kosti, kako bi se rješio balasta prošlosti i mogao krenuti dalje.  

Iako sam u ovome romanu ponegdje zapinjala za redundancije, to je ipak tek minorna zamjerka. Riječ je o sjajnom piscu koji posjeduje pričalački nerv, mudrost stare duše, potentan humor, frapantnu lucidnost. Tvoj sin Huckleberry Finn autentična je i sočna autofikcionalna proza, katarzična i transformativna, koja - čini mi se - najavljuje neki novi autorski početak. Objedinivši sve svoje dosadašnje osobne preokupacije Bekim Sejranović ovom knjigom kao da zatvara krug, pa možda i okončava jedan - tematski gledano - književni ciklus, intimističku tetralogiju započetu sad već kultnim prvijencem Nigdje niotkuda.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– From Tokyo to the Morava river –

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –