Pogled iz Utrina Ede Popovića :Tko će zaustaviti Brunu Kovačevića?

Ni četvrta zlatna olimpijska medalja Janice Kostelić, ona u kombinaciji, niti činjenica da je sad ta skijašica poprilično usamljena na alpskome olimpijskom vrhu, ništa od toga nije pomoglo komentatorima HTV-a koji prate alpsko skijanje da konačno shvate o čemu se tu, zapravo, radi. Naime, nakon svih ovih godina dominacije «moćne Janice», kako je nazivaju komentatori Eurosporta, koji izvrsno kuže o čemu je riječ, domaća televizijska bića i dalje brbljaju o čudu.

Tako i ovom prilikom.

Gotovo jednakim intenzitetom čudila se ekipa na terenu, i ona gospojica u zagrebačkom studiju. Kad se nisu čudili, susprezali su suze i gušili se od ganuća (u čemu je naročito prednjačio tankoćutni Bruno Kovačević). Kad su se otresli emocija, kukali su o Janičinim povredama, gripama, virozama i pehovima, a sve se to, zapravo, savršeno uklapa u alkemijsku formulu uspjeha u koju Hrvati vjeruju i više nego u Boga. A ona je jednostavna do genijalnosti: samo sjednite i čekajte – i ziher će se dogoditi čudo. Evo, pogledajte samo Kosteliće.

Nažalost, od ingenioznosti hatevejaca ne trpe samo gledatelji. Gledateljima je još i dobro, mogu isključiti televizor, ili se prebaciti na Sloveniju 2, ili Eurosport. Ali što je s njihovim žrtvama na terenu? Kako će, na primjer, Nika Fleiss isključiti Kovačevića? Kako će ta izvrsna skijašica otkvačiti tog neotesanog gnjavatora, i umjesto s njim, razgovarati s nekim drugim komentatorom. Nema šanse. Nakon gadnog pada u otkazanom spustu, te nakon dvije slalomske vožnje, Nika Fleiss je, po tko zna koji put, upala u njegovu mrežu. I ovom prilikom, odgovarala je na pitanja koja su se uglavnom ticala Janice Kostelić.

U redu, Janica je posebna priča, svi to jako dobro znademo, mnogo nas je koji smo zbog nje postali ovisnici o alpskom skijanju za dame, ali, opet, kad već drugim skijašicama gurnu mikrofon pod nos, onda je stvarno red da čujemo i nešto o njima, njihova razmišljanja, želje, osjećaje, i takve stvari. No, ni ovaj put takvo što Kovačeviću nije bilo ni u peti. Ali, Nika je očito pametna djevojka, sve joj je jasno i znade se kontrolirati, pa je strpljivo popunjavala rupu u terminu, dok se u kadru nije pojavila Janica.

Stvar se nimalo nije popravila ni u večernjoj emisiji, kad su ganuće i adrenalin splasnuli, a suze se zaledile. Tada je na scenu opet utrčao B.K., emotivno, velim, prazan, zaleđenih suza, ali zato pun nevjerojatnih pitanja i komentara. Aluzije na Janičinu trudnoću, i uopće na privatni život te djevojke, koje je ispaljivao u subotu uvečer, e pa... taj tip mora da ima stvarno gadnih problema sa samim sobom. I badava onda Tomislavu Cvitkoviću (čini mi se da se tako zove onaj nenametljivi momak) one šarmantne reportažice, badava mu sjajan kratki intervju s Janicom, u kojem je, zahvaljujući pravim pitanjima i Janičinim jednostavnim, suzdržanim odgovorima, bilo rečeno sve što je trebalo reći o njezinoj vožnji, o zlatnoj medalji, o vožnjama njezinih suparnica, o predstojećim trkama...

Janica se ne opterećuje trkama koje je čekaju, niti medaljama. Medalju ću uzeti, ili je neću uzeti, veli ona. Komentator Eurosporta ne dijeli njezino mišljenje: kaže da je, nakon zlata u kombinaciji, jedino pitanje koliko će još zlata uzeti Janica. A ja? Kao prosječni Utrinjan uopće ne sumnjam u to da će ta djevojka oboriti još koji rekord na ovim Igrama. Kao što ne sumnjam da će ga oboriti i B. Kovačević. Pitanje je samo kakve će pizdarije taj još smisliti? Malo je onih koji mogu zaustaviti Janicu. Kovačevića ne može zaustaviti nitko.

Svoju novu kolumnu "Pogled iz Utrina" Edo Popović ekskluzivno
objavljuje na "Moderna vremena Info" portalu.